Brisel može samo da prijeti i da moli

Kritičari konzervativne vlade u Varšavi smatraju da je ona izvršila neku vrstu „državnog udara“ tako što je progurala zakon prema kojem Ustavni sud svoje odluke mora donositi dvotrećinskom većinom, a prethodno u tom sudu imenovala jednu trećinu podobnih sudija. Takođe, ubuduće vlada direktno postavlja i smjenjuje direktore u javnom radiotelevizijskom servisu. Danima su iz Brisela pljuštale optužbe zbog takvih reformi, a u srijedu je Evropska komisija povukla i zvaničan potez: prvi put od uspostavljanja 2014. godine će protiv jedne članice EU biti vođen postupak „za zaštitu pravne države“. Radi se o provjeri koliko su novi poljski zakoni u skladu s evropskim zakonodavstvom. Ukoliko ne dođe do rješenja, Poljska bi mogla da izgubi pravo glasa u Briselu. Premijerka Beate Šidlo kaže da se radi o uplitanju inostranstva u unutrašnju politiku zemlje, dok mađarski premijer Viktor Orban poručuje da neće podržati nikakve sankcije protiv Varšave.

„Evropska komisija je u svojem pismu upućenom Varšavi jasno saopštila da nema namjeru da dovodi u pitanje demokratski izraženu volju poljskog naroda. To bi ionako bilo blesavo. Ali ostale zemlje EU imaju pravo da provjere da li su osnovna prava ugrožena u Poljskoj. Jer EU je zajednica pravnih država“, piše Frankfurter algemajne cajtung. „Postupak koji je Komisija pokrenula zasniva se na razgovorima. Sankcije bi došle tek na kraju i mogu biti izrečene tek velikom većinom glasova država članica, što bi bilo teško postići politički. Iskustvo uči da pritisak iz Brisela najbolje djeluje kada članica o kojoj se radi i sama nešto želi od EU. U slučaju Rumunije radilo se o ulasku u Šengen. Poljska (trenutno) nema sličnih potreba. Najvažniji spoljnopolitički interes Varšave – sigurnost od Rusije – ionako opslužuje NATO. Ovaj dijalog neće biti jednostavan“, zaključuje list.

Signal ljudima da se pobune protiv poljske vlade

„Čak i najzadrtijem nacionalisti u Varšavi mora da je jasno da Poljska bez Evropske unije nema budućnost kao moderna država u srcu Evrope“, piše Lauzicer rundšau. „Evropska unija može samo da prijeti, obećava i priča terapeutski. Na kraju Brisel mora da se nada da će se naći većina slobodoljubivih Poljaka koji će okrenuti leđa nacionalizmu i gledati u budućnost.“ Ajzenaher prese bilježi: „Pokretanje postupka protiv Poljske je ispravno i važan je signal ljudima koji izlaze na ulice da se pobune protiv politike poljske vlade. Oni nisu usamljeni u borbi za vladavinu prava u svojoj zemlji. Ostaje nada da EU neće posustati u toj borbi.“

Bečki dnevnik Prese poredi situaciju u Poljskoj i Mađarskoj: „Vlade u obje zemlje su duboko ubijeđene da im jaka demokratska legitimacija daje pravo da preurede državu kako hoće. […] Postavlja se samo pitanje zašto sličan razvoj u Mađarskoj nije već uzet pod lupu Evropske komisije? Možda jer je vladajuća partija u Budimpešti dio Evropske narodne partije, najveće političke grupacije, dok poljska stranka Pravo i pravda nije? Evropska komisija ostavlja prostor za sumnje ukoliko ne mjeri istim aršinom.“ Regionalni list Sarbriken cajtung o toj temi navodi: „Svaki zakon se s nekoliko retoričkih akrobacija može dovesti u saglasje s pravilima EU tako da Brisel više nema mogućnost za djelovanje. Za to djelovanje je ionako potreban konsenzus ostalih članica EU – a taj konsenzus ne postoji. Zato je postupak koji je pokrenut u Briselu puka simbolička politika.“

EU novac se ne dijeli na lijepe oči

Drugačije zaključke izvlači Landescajtung (Lineburg). I taj list navodi da u Uniji ne postoji usaglašen stav prema Poljskoj te da će mađarski premijer Orban narušiti svaku mogućnost konsenzusa. „Mađarski premijer s autokratskim ambicijama vidi sebe kao mentora poljskog zaokreta. No izgledi za takav zaokret su slabi. Jer, u Poljskoj ima mnogo više ljudi koji se mogu smatrati pripadnicima prozapadnog kursa zemlje nego što ih ima u Mađarskoj. Ne postoji jaka neofašistička partija koja bi čitav politički spektar vukla udesno. Društveni otpor konzervativizmu kojeg propagira vlada već je tako jak da će ovaj antiliberalni zaokret vjerovatno postati reakcionarstvo od tri dana.“

Prethodnih sedmica bilo je dosta riječi o tome da li kritike iz Njemačke na račun Poljske donose više štete ili koristi. Jer jedna od omiljenih metoda konzervativaca u Varšavi je da potpiruju nepovjerenje prema Njemačkoj (i Rusiji). Nakon početnih istupa dvojice Nijemaca – predsjednika Evropskog parlamenta Martina Šulca i komesara Gintera Etingera – političari, a posebno iz njemačke vlade, drže se povučeno. To je dobro, piše Štutgarter cajtung. „Predsjednik Bundestaga Norbert Lamert s pravom upozorava Nijemce da ne budu oholi i da se ne ponašaju kao da su oduvijek bili svijetli primjer nedodirljivosti pravne države. Drugima bi trebalo da prepustimo ulogu tumača demokratske Evrope.“

Braunšvajger cajtung ipak smatra da kancelarka Merkel i ovdje vodi glavnu riječ, ali da je u neprijatnoj poziciji jer konfrontacija prema Poljskoj dalje otežava rješavanje izbjegličke krize – Poljska je jedna od zemalja koje se najglasnije bune protiv raspodjele izbjeglica u EU. „Kancelarka mora brzo da izvuče Poljsku iz magareće klupe. Za to joj je potrebna diplomatska špaga u kojoj bi jasno stavila do znanja da je EU zajednica vrijednosti i da se novac iz evropske kase ne dijeli na lijepe oči; istovremeno, mora da vodi računa da ostavi dovoljno prostora za dogovor. Ukoliko do njega ne dođe, Poljska bi mogla da avanzuje u predvodnicu evropskih kočničara. Tada će za Merkelovu evropski podijum postati još klizaviji.“