Breivik od prije sto godina - Monstrum iz vremena naših prabaka

Bio je to zločin o kojem su pisali tadašnji mediji širom Europe. 1913. godine Ernst August Wagner u Mühlhausenu na rijeci Enz, naoružan vatrenim oružjem, pobio je devetero ljudi, a prije toga je zapalio nekoliko kuća. Pri tome je ozlijedio dvadeset osoba. Nakon svojeg pohoda u mjestu Mühlhausen htio je oteti vlak i krenuti prema Ludwigsburgu. Na putu, tako piše Wagner u svojim memoarima na 300 stranica koje je napisao rukom, htio je stati u rodnom mjestu Egolsheimu i pri tome ubiti svojeg brata i njegovu obitelj.

Finale njegova pohoda trebalo se dogoditi u kraljevskom dvorcu u Ludwigsburgu. Tamo je Wagner htio “spaliti se u krevetu barunice, a pri tome je priželjkivao da je barunica mlada”. Nakon pokolja zaprepaštenje je bilo veliko, zabilježili su Bernd Neuzner i Horst Brandstätter u dokumentaciji koja je objavljena 1996. godine pod naslovom “Wagner. Učitelj, pjesnik, masovni ubojica”. Nakon toga slijedile su “Udarne vijesti, posebna izdanja, senzacijski turizam”. Hermann Hesse 1919. godine o slučaju Wagner napisao je kratku priču pod nazivom “Klein i Wagner”.

Od običnog građanina do ubojice

Ernst Wagner bio je učitelj u Degerlochu, danas predgrađu Stuttgarta i nikad nije prebolio da nije postao učitelj na višoj školi u velikom gradu Stuttgartu. Kao učitelj u švapskoj provinciji nosio je žute cipele i bijele pulovere i grčevito se trudio govoriti standardni njemački jezik. Prvo zaposlenje ovog sina seljaka koji je uspio završiti učiteljsku školu, uslijedilo je u Mühlhausenu. Tamo je upoznao kćerke gostioničara Johanna Konrada Schlechta. Rosine Wilhelmine i njezina dvije godine mlađa sestra Anna Friederike radile su u očevoj gostioni kao konobarice.

Wagner je započeo aferu s Annom Schlecht koja je 1902. zatrudnjela. Anna se seli u Stuttgart i dobiva kćerku Klaru. Zbog vanbračnog djeteta Wagner dobiva u prosincu 1902. godine premještaj u Radelstetten, malo selo na obroncima Švapskih alpa. Deset mjeseci kasnije ženi se s Annom - bez velikog oduševljenja. Jedino što se iz njegovih zapisa može pročitati o supruzi jest konstatacija da „posjeduje uredan karakter služavke“. Anna rađa još četvero djece, jednu kćer i tri sina. Najmlađe dijete umire četiri mjeseca nakon rođenja.

Pažljivo planiran pokolj

Ernst Wagner planirao je svoj smrtonosni pohod nekoliko godina. 1909. započeo je pisati autobiografiju koja počinje objašnjenjem: “Da odmah na početku objavim: ja sam sodomit”. U memoarima Wagner se ne vrti samo oko sebe samog. U knjizi, koju na dan svojeg zločina šalje profesoru Christophu Schrempfu i šumaru Schellingu u Radelstettenu, Wagner iznosi svoj pogled na ljude. “Imam vrlo oštro oko za sve što je bolesno i slabo, sve to me navodi da postanem egzekutor. Na duši mi je 25 milijuna Nijemaca i nakon ovih djela savjest mi neće biti niti za gram više opterećena”. Na psihijatriji Winnenthal, danas dio grada Winnendena, Wagner umire tek 1938. godine, Wagner je svojim liječnicma kasnije o svojem zločinu kazao: “Mnogi govore o rasnoj higijeni, a ja sam djelovao”.

Nakon što je Wagner 4. rujna 1913. godine oko pet sati ujutro svoju suprugu ubio udarcem u glavu i ubodom nožem, otišao je u spavaću sobu te također nožem usmrtio najprije svoje sinove, a zatim i kćeri. Nakon toga je tijela mrtvih prekrio plahtama, svoju krvavu spavaćicu stavio na svoj krevet, oprao se i obukao. Na pločici u kuhinji napisao je “Otišao na izlet u Ludwigsburg” , gdje odlazi bicklom. Uzeo je torbu u koju je pohranio dva pištolja i 500 komada streljiva. Vozi se u Egolsheim, gdje polovicu svojeg streljiva zakopava u vrtu brata. Na putu prema Mühlhausenu predaje nekoliko oproštajnih pisama. Svojoj gazdarici piše kako mu je žao, ali da sve to nema nikakvog smisla. Oko 23 sata stiže u Mühlhausen. Od plana da prekine telefonske žice kako nitko ne bi mogao pozvati pomoć odustaje, jer pada kiša, a telefonski kablovi vise znatno većoj visini nego što je mislio.

Prvi sudski slučaj neuračunljivosti

Wagner postavlja požar u nekoliko štala i počinje pucati na svakog muškarca koji se pojavljuje na ulici. Žene je najprije štedio. Htio je znati gdje se nalazi gradonačelnik. Ipak u općoj pucnjavi među mrtvima su i tri djevojčice i jedna žena, što je prilikom sudskog procesa jedino što je Wagneru bilo žao. Kada je ispucao svo streljivo nekoliko muškaraca ga svladavaju i tuku sve dok nije pao u nesvijest. Razjareni seljani su mislili da je mrtav, ali jedan policajac ipak uviđa da je Wagner još uvijek živ, pa ga odvode najprije u Vaihingen, a zatim u Heilbronn.

Prilikom uhićenja njegova lijeva ruka toliko je zdrobljena da su mu je morali amputirati. Ipak, Wagner nije osuđen na smrt. Psihijatar Robert Gaupp u svojem vještačenju istaknuo da Wagnera smatra paranoidnim i time ga se nije moguće proglasiti odgovornim i krivim za zlodjela . To je ujedno i prvi slučaj u Njemačkoj da se jednog ubojicu zbog toga oslobađa krivnje i određuje mu se psihijatrijsko liječenje. U Winnenthalu Wagner će se kasnije hvaliti da je on bio "prvi nacionalsocijalist".

Na pogreb Wagnerovih žrtava došlo je više od 5.000 ljudi. Mediji iz svih krajeva Europe pisali su o ovom slučaju, a psihijatar Gaupp na temelju slučaja Wagner istaknuo je svoju teoriju o maničnom proganjanju. U stručnoj literaturi Wagner je do danas aktualan, ali se tim slučajem bavila i umjetnost. Dramatičar Heinar Kipphardt sedamdesetih godina 20.stoljeća napisao je ekspoze za film kojeg je namjeravao snimiti o Wagneru, no projekt nikada nije ostvaren. Neobjavljeni manuskript nalazi se u književnom arhivu u Marbachu kod Ludwigsburga.

Iste rasprave u javnosti

Rasprave nakon Wagnerovog zlodjela uvelike podsjećaju na rasprave nakon današnjih slučajeva. Već tada se govorilo o strožijim zakonima za oružje te boljem naoružanju policije. Osim toga, svjedoci Wagnerova doba razmišljali su i o policijskom satu za švapske gostionice. Najveće zaprepaštenje javnosti u slučaju Wagner bilo je da on nije bio nekakvo čudovište, nego veoma obrazovani učitelj. Gaupp je u svojem vještačenju napisao da se radilo o čovjeku s uljudnim ponašanjem koji je pustio liječnicima da ga pregledaju.

Zločinački pohod Ernsta Augusta Wagnera izazvao je mnoga pitanja, ali i podsjeća na priče o "ratu" norveškog ubice Breivika. Upravo je nevjerojatno koliko je sličnosti u njihovim strategijama i čežnji da izazovu pažnju ljudi i javnosti. Utoliko prije bi se moglo reći kako je Ernst August Wagner bio Breivik iz vremena prije internetskog doba.

Autor: A. Legović (njemački mediji)
Odg. urednica: Jasmina Rose