Duga sjena diktature

Otac je bio zabrinut. Njegova kćerka se već sedmicama nije javila, iako je uvijek bila pouzdana i redovno njegovala kontakt s roditeljima. Brige oca su postajale sve veće, da bi se strepnje na kraju i potvrdile: njegova kćerka je oteta i najvjerovatnije ubijena i to po naredbi vojske koja je upravljala zemljom.

2011. je brazilski publicista Bernardo Kucinski objavio roman "K. ili nestala kćerka". U njemu piše o traumi zbog koje je tokom brazilske vojne diktature (1964-1985.)patio cijeli niz građana: nerazjašnjeni gubitak jednog ili više članova porodice. Skoro 160 Brazilaca je tokom diktature nestalo na nerazjašnjen način. U to vrijeme je ubijeno 486 osoba. Preko 100.000 ljudi je iz političkih razloga završilo u zatvoru, najmanje 50.000 je mučeno.

Ekshumirani predsjednik

50 godina nakon puča vrši se odlučno suočavanje sa vladavinom vojske. Tako su na čelu sa "Nacionalnom komisijom za pravdu" ("Comissão Nacional da Verdade"), formiranom prije dvije godine, ekshumirani posmrtni ostaci João Goulartsa, posljednjeg demokratski izabranog i legitimnog predsjednika prije vojnog puča.

Goularts je preminuo 1976. u egzilu u Argentini. Često su kružile glasine da je otrovan po nalogu tadašnje vojne hunte koja je vladala u Argentini. Hemijska analiza njegovih posmrtnih ostataka bi sada to trebala razjasniti.

Kasno suočavanje s prošlošću

Bilo je potrebno četvrt vijeka da se Brazilci odluče detaljno suočiti s prošlošću. Za to su itekako postojali pragmatični razlozi, pojašnjava Maurice Politi, direktor Núcleo Memória, jednog saveza bivših političkih zatvorenika i prognanik koji u međuvremenu historijski proučava mračnu brazilsku prošlost. Politi zna o čemu priča: 1970. je uhapšen kao politički protivnik. Proveo je četiri godine u režimskim zatvorima, na kraju je prognan i pet godina je živio u izraelskom egzilu. Za razliku od drugih zemalja regiona, brazilska vojska je sama okončala diktaturu, kaže Politi.

Elite zemlje su predvidjele sveobuhvatnu amnestiju koja je trebala važiti za sve: za žrtve diktature, isto kao i za one koji su odgovorni za zločine: "Vojska je željela uvesti mir u zemlji, ali istovremeno i zadržati svoju vlast. Stoga se o tom vremenu malo priča. Također je i učinjeno malo, da bi se više znalo."

Generalno, dopunjava historičar Americo Freire iz Fondacije Getúlio-Vargas, sjećanje na godišnjicu u javnosti ne igra veliku ulogu. "Politička relevantnost teme je očigledna, ali se o njoj diskutuje samo u krugovima onih koji ionako sudjeluju u političkim debatama."

Pri tome bi bilo neophodno vratiti se raspravi, kaže historičar Marco Antonio Villa sa Univerziteta São Carlos. Jer, politička sila u brazilskoj historiji se ne ograničava samo na vrijeme vojne diktature. "Nije slučajno da je Brazil kao posljednja zemlja 1888. ukinuo robovlasništvo. Ta tradicija potčinjavanja se održala. Još krajem 19. i početkom 20. stoljeća je uhapšeno, mučeno i iz zemlje protjerano desetine anarhista. Riječ je mračnoj brazilskoj tradiciji koja je prisutna kako kod političke ljevice, tako i kod desnice."

Zbog sporog suočavanja danas pate, kaže Maurice Politi, prije svega članovi porodica nestalih. Mnogi ne znaju šta se s njima desilo. "Mnoge porodice do danas pokušavaju otkriti posljednje prebivalište nestalih članova svoje porodice. Oni neće pronaći mir sve dok od odgovornih ne dobiju odgovor na to pitanje".

Diktatura ostavlja traga na političku kulturu sadašnjice

Prema procjenama nekih aktivista, diktatura i danas ostavlja traga na dijelove političke kulture. Alexandre Mourão iz grupe Aparecidos Políticos, koja se sa diktaturom suočava umjetničkim sredstvima, ukazuje na obilježje vojne policije u São Paulu. Ono sadrži 18 zvijezda, a svaka od njih podsjeća na neki upečatljivi datum iz historije. Posljednja zvijezda ukazuje na 1964. godinu - u toj godini vojska je izvršila puč i došla na vlast.

Iz tog vremena su se do danas održali i neki zakoni, kaže Mourão - naprimjer Zakon o nacionalnoj sigurnosti, na čijem je osnovu u ljeto prošle godine uhapšen veliki broj osoba koje su sudjelovale na socijalnim protestima. "Policija u Brazilu se prema demonstrantima odnosi prilično nasilno," objašnjava ovaj aktivist. "Ona je na neki način militarizirana. Mnogi fenomeni iz vremena vojne diktature su se održali."

Nedostatak svijesti

Maurice Politi misli slično. I prema njegovoj procjeni su godine diktature ostavile traga na političku klimu Brazila. S obzirom da vojna diktatura pravno nije obrađena, ne postoji dovoljna svijest o tome da je u to vrijeme nanesena nepravda.

I zbog toga u Brazilu i danas postoje osobe koje su nestale, a o koje nikada nisu pronađene. "Svijest o nepravednom karakteru režima je malo izražena."

Stoga je potrebno istinski se suočiti sa vremenom diktature, objašnjava Alexandre Mourão. Zbog toga je važna Nacionalna komisija za pravdu. "Ona doprinosi da se konačno eliminiraju ostaci nekadašnjeg vremena."

Autori: Kersten Knipp / Belma Šestić

Odgovorni urednik: Svetozar Savić