Borba protiv terorizma i zaštita podataka
18. juli 2020
Stalno se dešava ista stvar: Policija i tajne službe su upućene na to da brzo nađu pristup telekomunikacionim podacima i profilima na internetu potencijalnih počinilaca. Politika je pod pritiskom jer od nje građani očekuju uspjehe u antiterorističkoj borbi i u suzbijanju dječije pornografije, ali i da se brzo prilagodi sve rafiniranijim metodama kriminalaca u globalnoj elektronskoj mreži. A na kraju često Ustavni sud u Karlstueu donese odluku koja ograničava pretjerano grubo posezanje državnih organa za privatnim podacima građana. Tako je bilo i ovaj put.
Sudije Ustavnog suda su još prije osam godina upozorile na nedostatke u pravilima po kojima se mogu dobiti lični podaci, kao što su ime i prezime, adresa ili elektronska adresa. Ni nakon promejne regulative ta pravila ne odgovaraju visokim standardima zaštite ličnih podataka u Njemačkoj. Doduše, posezanje za tim podacima je principijelno dozvoljeno, ali pod uslovom da organi gonjenja mogu da dokažu konkretnu opasnost ili početnu sumnju da će biti počinjeno neko krivično djelo.
Uspjesi na osnovu podataka stranih službi
Policijci i obavještajci su u nezavidnom položaju. Godinama su morali da usredsrijede svoje ograničene resurse na borbu protiv islamističkog terorizma. Javna je tajna da uspjesi u toj oblasti počivaju na informacijama do kojih su došle moćne strane službe kao što je američka NSA.
U međuvremenu čak i političari izjavljuju da najveća opasnost prijeti od rasističkog i ekstremnog desničarskog nasilja. I ti počinioci komuniciraju putem interneta. Isto tako i sve strašniji zločini bandi koje rasturaju dječiju pornografiju zbivaju se u internetu.
Zaštita podataka je osetljiva stvar – najveći broj ljudi se ne interesuje za to šta se dešava sa njihovim podacima, sve dok ne postanu žrtve zloupotrebe tih podataka. Država, dakle, preuzima od građana brigu za tu oblast i postavlja ograničenja. Ali posljedica je to da kriminalci u internetu imaju veliku prednost u odnosu na organe gonjenja. Poslije svakog terorističkog napada ili otkrića organizovane seksualne zloupotrebe djece čuju se zahtjevi da se takve stvari spriječe. Međutim, dugoročno memorisanje podataka koje bi realno omogućilo sprječavanja takvih zločina, stalno su onemogućavali najviši njemački sudovi.
Stalno preispitivanje zakonskih mogućnost
Pravna država koja funkcioniše, u kojoj sudovi nezavisno od politike prosuđuju o zakonima i pravilima, pa su u stanju i da ih odbace, jeste blagoslov. U ovim nemirnim vremenima to se ne podrazumijeva samo po sebi, kao što pokazuju primjeri Poljske i Turske. Ali što je veća informaciona autonomija građana to su manji izgledi da se sprovede uspješno suzbijanje kriminalnih aktivnosti i na internetu. Zato su naslovi poput onog „Ustavni šamar vladi" naprosto glupi.
Dužnost stručnjaka za internet u politici jeste da stalno proširuju zakonske mogućnosti sve do krajnjih granica. A dužnost sudija je da nadziru te granice. Samo tako se moguzadovoljiti obje stvari – želja ljudi da budu što bezbjedniji i pravo na informacionu autonomiju svakog građanina.