Boff: ″Fidel Castro je nosio križ na grudima″ | Politika | DW | 01.12.2016
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Boff: "Fidel Castro je nosio križ na grudima"

Fidel Castro je bio pristalica teologije oslobođenja. Ta veza je doprinijela njegovom približavanju Katoličkoj crkvi i otvaranju Kube. O tome za DW govori brazilski teolog Leonardo Boff.

Deutsche Welle: Vi ste teološki revolucionar, Fidel Castro je bio politički. Jeste li poznavali Castra osobno? 

Leonardo Boff: Da, nas je vezivalo blisko prijateljstvo. Kada mi je Vatikan 1985. godine zabranio održavanje govora i držanja nastave on me pozvao na dvije sedmice na Kubu. Njega je zanimala teologija oslobođenja i čitao je moje brojne knjige, te knjige Gustava Gutiérreza i brazilskog zagovornika teologije oslobođenja Freia Bettoa. Fidel Castro mi je tada rekao da se on ne bi odlučio za marksizam, već za teologiju oslobođenja da je ona postojala u vrijeme revolucije. U prvim mjesecima revolucije on je uvijek nosio križ na grudima. Ali zbog toga jer su SAD prijetile da će umarširati na otok, on se bacio u ruke tadašnjoj sovjetskoj armiji. SAD su željele pokazati svijetu da socijalizam ne može funkcionirati. Stoga su uvođenjem brutalnog embarga izolirale Kubu.

Leonardo Boff (imago/Fotoarena)

Leonardo Boff

Nakon revolucije su hiljade kršćana pobjegle s Kube, a crkva je slovila kao kontrarevolucionarni državni neprijatelj. Tek 1992. godine je Fidel Castro promijenio ustav i proglasio Kubu sekularnom zemljom. Da li su Vaši susreti s Fidelom doprinijeli ovom otvaranju?

Frei Betto i ja smo se pet godina zalagali za pomirenje između kubanske Biskupske konferencije i vlade. Pregovarali smo s obje strane. Frei Betto je stalno argumentirao: "Jedna država ne smije biti konfesionalna, ali Kuba je upravo to, država sa marksističkom konfesijom." Ova rečenica je ostavila dojam na Fidela, da, on je bio uplašen. Promjena ka sekularnoj državi 1992. godine je otvorila vrata za povratak svećenika i časnih sestara na Kubu. 1998. godine je Fidel pozvao u posjet Papu Ivana Pavla II, nakon toga Benedikta XVI, a onda i Franju.

"Revolucija protiv gladi nije dovoljna"

Kako vidite političku budućnost Kube? Hoće li Kuba nakon smrti Fidela Castra postati sasvim normalan karipski otok bez velikog političkog značaja?

Ne vjerujem. Socijalizam u međuvremenu spada u kulturu kubanskog naroda. Oni su ponosni na svoj dugogodišnji otpor prema jednom političkom gigantu. Unatoč svom priznanju revolucije Fidel Castro je međutim uvijek govorio: "Revolucija protiv gladi nije dovoljna, trebamo revoluciju slobode".

Brojni Kubanci imaju čežnju za tom slobodom. Oni ne vide budućnost u svojoj zemlji i iseljavaju se. Jesu li odbrojani dani socijalizmu?

Vjerujem da će se režim postepeno otvarati. Mogao bi se razviti slobodniji socijalizam koji ispunjava ekonomske i socijalne principe. Tu spada između ostalog to da nije važno privatno vlasništvo, već kolektivno vlasništvo. To je alternativa koju socijalizam nudi u odnosu na kapitalizam.

Apropos kapitalizma: Šta je bila Vaša prva misao kada ste saznali da je novi predsjednik SAD Donald Trump?

Trump je za mene najgora pojava koju je američka kultura mogla stvoriti. Ne znamo šta sadrži njegov politički projekt za SAD. Dodatna tajna je kako on želi vladati najvećom svjetskom silom. Meni se to čini opasnim. Čovječanstvo uplašeno gleda u pravcu Washingtona. 

"Religija je roba"

U SAD-u su na predsjedničkim izborima protestanti navodno imali ogroman utjecaj. Raste li utjecaj religije na politiku?

Religija i posebice Pentakostalci slijede logiku tržišne privrede. Oni zarađuju mnogo novca sa svojim televizijskim programima i podržavaju one koji brane njihove interese. Oni mobiliziraju i manipuliraju svoje pristalice. U njihovoj kapitalističkoj logici je i religija roba.

Vi ste u Berlinu nagrađeni medaljom Carl-Friedrich-von-Weizsaekcer za životno djelo. Imate li dojam da su etički temelji u modernom društvu koje Vi zastupate ugroženi razvojem političke situacije u svijetu?  

Slobodno ekonomsko tržište se razvilo u društveno ekonomsko tržište: Sve je postalo roba, od sexa do Svetog Trojstva. Globalizacija je nivelirala sve kulture. Mi proživljavamo visoku fazu kapitalizma.

Pitanje duhovnosti, a ne religije

I papa kritizira kapitalizam. Riječ je o poziciji koju on dijeli sa drugim religijskim vođama. Može li se dijalog između najvećih religija, koji je on potaknuo, suprotstaviti izrodima globalizacije?

Kada je riječ o međureligijskom dijalogu ja tu ne polažem nade. Nije religija najveće pitanje, već duhovnost. Religije potiču ratove, one su istorijske tvorevine, svaka kultura stvara svoju vlastitu religiju. Duhovnost se nasuprot tome napaja iz temeljnih ljudskih osobina: solidarnosti, inteligencije, seksualnosti, snage volje, suosjećanja, poštovanja prema onome što je Bog stvorio. Duhovnost spaja umjesto da razdvaja, ona nije monopol religija. Ovu duhovnost treba poticati. 

Nije li taj uvid potresan za jednog katolika?

Ne, uopće ne. Crkva bi trebala služiti čovječanstvu, ne samoj sebi. Ona se mora oprostiti od svog zahtjeva da bude jedini predstavnik i povezati se sa drugim crkvama u cilju zaštite božje tvorevine i života. Religije bi morale mijenjati svoje perspektive. Nije riječ o pitanju koju budućnost imaju kršćanstvo ili druge religije, već koju budućnost ima Zemlja i kako religije mogu tome doprinijeti da se zaštiti budućnost naše planete.

 

Brazilski sljedbenik teologije oslobođenja Leonardo Boff (77 godina) nagrađen je Medaljom Carl-Friedrich-von-Weizsaecker za 2016. godinu. Boff je studirao u Europi katoličku teologiju i doktorirao je 1970. godine pod mentorstvom Josepha Ratzingera, kasnije Pape Benedikta. Zbog toga jer je stavio pod znak pitanja katoličku sliku crkve i hijerarhiju, 1985. godine mu je zabranjeno držanje govora i predavanja. 1992. godine je istupio iz Franjevačkog reda. 2001. godine je dobio Alternativnu Nobelovu nagradu.

Preporuka redakcije

Reklama
default

Kako se raspala Jugoslavija?

Ratna dešavanja koja su pratila raspad SFRJ bila su razorna za region. Novonastale države izlaz iz krize vide u ulasku u EU. Jedan od uslova za brže eurointegracije, koji stiže iz Brisela, jeste regionalna saradnja.