Božić u starosti i samoći

Osamdesetogodišnji Jozef Erhard leži pokriven dekom i priča kako provodi dane: „Čitam, rješavam ukrštene riječi, gledam televiziju... Za svaku kretnju izvan sobe koristim invalidska kolica“.

Radio je u četi za spasavanje u rudniku Kreka a posljednje četiri godine smješten je u Prihvatni centar „Duje“ među 395 štićenika iz cijele Bosne i Hercegovine. Pored stola na koji odlaže novine, stoji mala posuda za zasađenom pšenicom koja simbolizira božićne želje za bolji rod.

Poželio sam najviše unuke

„Prije su mi Božići bili drugačiji, okupi se cijela porodica. Na djecu sam prenio običaje moje majke. Iznenada, sve se promijenilo. Sin Toni i kćerka Antoneta zaposleni su u Essenu, u Njemačkoj. Imaju takve poslove da za ovaj Božić ne mogu doći. Poželio sam i njih ali još više svoje unuke“, govori dok jedva suzdržava suze.

Na padinama Općine Doboj Istok smješten je prihvatni centar gdje danas 70 pripadnika katoličke vjeroispovjesti slavi Božić. Među njima je i Kata Ivaković, koja ovdje živi deset posljednjih godina. Pamti da je njen najljepši Božić bio sa mladićem Miodragom u Zrenjaninu prije 28 godina. „To mi je najljepši Božić, Midorag me upoznao sa roditeljima, prijateljima, i nikada neću zaboraviti taj dan davne 1986. godine“.

„Božić ide a ja tukca nemam“

Božić je bez snijega, toplo je i sunčano, samo okićene jelke govore da je veliki blagdan stigao, ali i recitovanje Šime Marića: „Božič ide a ja tukca nemam - Bože noći i tukac će doći!“

Mevludin Mustafić je radno-okupacioni terapeut i glavni je organizator današnjeg božićnog druženja. „Ovdje se na isti način obilježavaju svi vjerski praznici, Bajram i dva Božića, katolički i pravoslavni. Već duže vrijeme traju pripreme i nastojimo stvoriti što ljepši ambijent za naše štićenike“, kaže on.

Za stolom je i Nikola Madžarević koji najavljuje božićni meni. „Slatko, slano, bonbone, čokolade, kafa, ma...lijepo kao u slastičarni“, govori kroz smijeh.

Ražalošćeni ljudi „starog kova“

„Svi imamo vlastite projekcije starosti, rijetko predviđamo mogućnost da ćemo ostati sami. Novi način života razdvaja porodice, sinovi i kćeri imaju svoje poslove i sve je manje mogućnosti da se tradicionalno brinu o svojim roditeljima. Sve to ljude 'starog kova' posebno žalosti kada stignu praznici“, govori socijalni radnik na „Dujama“ Elmedin Škrebo. „Zato nastojimo bar malo da im ublažimo tu samoću.“

Trpeza je postavljena i slijedi uobičajena zdravica. I Jozefova plastična čaša je u zraku.

„Djece nema, zvali su me telefonom i čestitali Božić. Posjetiće me danas prijatelji iz Planinarskog društva „Konjuh“. Samo, žao mi je što za ove četiri godine koliko sam ovdje, ni meni ni drugim rudarima nisu u posjet došli moji „komorati“ iz Kreke. Eh, da se samo pojave i sa vrata kažu: Sretno!“

Najčešće želje ovih ljudi su da naredni Božić provedu u krugu porodice. Zvuči jednostavno i skromno, ali životni tempo koji prihvatamo diktira neke druge ritmove.

Autor: Mirsad Čamdžić

Odgovorni urednik: Svetozar Savić