Bijes letonskih "negrađana"

Na Centralnom trgu u Rigi nikoga nije briga da li ste Letonac ili Rus. Prodavačica cvijeća Ineta govori letonski, njena mušterija Alla odgovara na ruskom. Pijaca, kažu one, ima svoj jezik.

"Kako izlazimo na kraj jedni s drugima. Najnormalnije. Tu nema ničeg neobičnog. Zbog čega ne bi trebali izlaziti na kraj jedni s drugima. I oni su ovdje rođeni i odrasli", kaže Ineta. Alla joj priskače u pomoć: "Ovdje na pijaci jezik nije toliko važan, pijaca ima svoj jezik i svoja pravila. Ja čak volim kad se ovdje na pijaci govori letonski. Ali nemam osjećaj da neko hoće da me preodgoji."

Alla Berezovska ima 50 godina. Kao djevojčica je iz Rusije sa roditeljima došla u Rigu. Alla se borila za letonsku nezavisnost i odvajanje od Rusije. No, letonsko državljanstvo nije nikada uzela. "Znate, tokom posljednjih 20 godina od nezavisnosti, namnožile su se uvrede, iako smo ih mi podržavali. Počeli su nam govoriti da nismo niko i nista, da smo stranci. Zapravo bismo morali još jednom početi od početka!"

Packa od UN-a

Alla Berezovska je jedna od 300.000 tzv. "negrađanki" Letonije. Niti smije izaći na izbore, niti obavljati javne funkcije, niti raditi za policiju ili vatrogasce. "U zemlji su se, jedan pored drugog, iskristalizirala dva paralelna svijeta, odnosno društva: letonsko i rusko. Ali ne smije se desiti da nas Letonci uče i da nam određuju na kojem jeziku treba da govore naša djeca i koje praznike smiju slaviti a koje ne. Alla Berezovska bi morala polagati ispit iz jezika i istorije kako bi dobila letonsko državljanstvo. Sada je njena lojalnost na ispitu. Test za dobijanje državljanstva , kaže, neće polagati i dodaje: "Iz principa".

UN je Letoniji uputio zvaničnu kritiku i optužio je za nedostatak volje za integracijom Rusa. Jer, svaki treći stanovnik Letonije govori ruski. I pored toga je zvanični jezik samo letonski. A sada se i u školi treba ukinuti nastava na ruskom.

Postsovjetski način razmišljanja

Ilmars Latkovskis je šef Parlamentarne komisije, koja se bavi pitanjem državljanstva i utvrđuje pravila za njegovo dobijanje. On ne shvata ni kritiku UN-a ni bijes ruske manjine. "Ima Rusa koji su jako dobro integrisani i koji su nam lojalni. Ali ima i onih koji su još uvijek zarobljeni post-sovjetskim načinom razmišljanja. Oni još uvijek vjeruju da su došli kao oslobodioci ili okupatori. Tako se osjećaju i tako odgajaju svoju djecu", smatra ovaj poslanik "Nacionalne alijanse".

Poput Latkovskog razmišlja većina u zemlji. Između ostalih i Ineta, prodavačica cvijeća. O diskriminaciji neće ni da čuje. "Ne mogu da shvatim da se neko zbog toga može osjećati diskriminiranim. Šta im sve to znači? Dobro, oni ne smiju glasati. Ali, to je sve."

"Negrađani" se polako organizuju

"Postoje i oni koji ne smiju izaći na glasanje, a nisu Letonci niti Rusi. Mnogi od njih stoga uzimaju ruske pasoše. Vladu u dalekoj Moskvi to raduje. Alexander Gaponenko odavno ima dvije lične karte. On je portparol radikalne struje letonskih "negrađana". Gaponenkovu propagandu i njegov nastup prati muzička podloga ratobornih marševa. On govori o "etničkoj hihijerarhiji" u Letoniji, od koje se neletonska manjina mora braniti. Ruska nacija se, kaže on, mora ujediniti.

Gaponenku međutim ne uspijeva baš da raspali strasti. Na centralnom trgu u Rigi njegove parole izazivaju odmahivanje glavom i negativne reakcije, neovisno od jezika kojim govore prolaznici. Protestna akcija je zabranjena, jer su sudovi procijenili da se radi o "sigurnosnom riziku".

U Letoniji žive i ljudi poput Nijonile Kuharthuk. Rođena je u Ukrajina ali desetljećima živi u Letoniji. Nakon 20 godina života sa statusom "negrađanke" donijela je odluku da polaže ispit za dobijanje letonskog državljanstva. "Odluka da to konačno uradim motivisana je događajima u mojoj domovini - Ukrajini. Ne želim da me Putin štiti. Ne želim da mi se on jednog dana ovdje pojavi, kako bi pritekao u pomoć grupi od 300.000 negrađana u Letoniji", kaže ona.