BiH u vrtlogu strasti vjere i politike

Da li predstavnicima vjerskih zajednica ima mjesta u predizbornim kampanjama i šta to znači za javnost u BiH, te da li je moguće povući jasnu granicu između vjerskog, javnog i političkog? To su pitanja na koje su odgovore potražili Boško Tošović, teolog i sveštenik Srpske pravoslavne crkve, Edhem Bičakčić, predsjednik Sabora Islamske zajednice u BiH, Miodrag Živanović, profesor Univerziteta u Banjaluci i Momir Dejanović, predsjednik Centra za humanu politiku iz Doboja. Javna tribina je održana u sarajevskom Mediacentru.

„U RS-u imamo pravoslavni Iran, a u Sarajevu islamski Vatikan“

Profesor Živanović je detektirao problem, koji je, doduše, prisutan od samog početka demokratskih promjena u BiH, smatrajući ga teškim strukturalnim poremećajem unutar tri jednopartijska sistema. „Ta tri jednopartijska sistema bazirana su na etničkoj matrici, a oni onda, imaju spregu sa tri, 'pripadajuće' im konfesije. Kod nas u Republici Srpskoj postoji pravoslavni Iran, u Sarajevu postoji islamski Vatikan, a u zapadnoj Hercegovini postoji katolički fundamentalizam. Ovakvo stanje govori o doista teškom poremećaju. Klerikalizam je teški kancer na tkivu BiH“, rekao je Živanović i dodao da takvo stanje ima otvorena vrata i u ustavnom uređenju. „Nacionalne partije se doživljavaju kao sudbinske i autentične predstavnice etničkih matrica, a u sprezi sa konfesijama dobijaju ono što se zove potpora za ostvarivanje izbornih i svakih drugih rezultata.“

Pa, šta da se radi profesore?

„To je ozbiljan problem i ne može se riješiti preko noći. Jedno od mogućih rješenja je reforma obrazovanja, sa ugradnjom nekih drugih i drugačijih sadržaja, koji respektuju religijske vrijednosti, ali koji bi zaobišli ove dnevno-političke kontekste. Drugo je promjena legislative u BiH, od Ustava pa do Mjesne zajednice gdje se kao nešto pozitivno tretira ono što nazivamo klerikalizmom. I konačno, ja mislim da bi vjeronauku trebalo izbaciti iz javnog obrazovnog sistema. Ustvari, za početak, bilo bi dovoljno, ako postoji politička volja, u Ustav BiH ubaciti samo jednu rečenicu: Crkva je odvojena od države“, rekao je Miodrag Živanović.

Mediji vrlo često spočitavaju reis-ul-ulemi Mustafi ef. Ceriću da je previše involviran u dnevno-političke događaje u BiH, a naročito pred izbore, te da pokazuje otvorenu podršku određenoj političkoj opciji. „Na prostoru gdje je brutalna politička propaganda dugo vremena držala primat, osvajanje svake slobode, pa i vjerske, doživljava se kao nešto neprirodno, ali to ustvari, nije. Istupi reis-ul-uleme su često konotirani političkim temama, ali to nije suština poruke“, rekao je Edhem Bičakčić. Pa, šta je onda reisova poruka? „Suština te poruke je vjerski odgoj i obrazovanje“, siguran je Bičakčić. Novinari su ga podsjetili na nedavnu naslovnicu „Slobodne Bosne“ na kojoj su Fahrudin Radončić i reis Cerić, a iznad je natpis: „Boba im fali da osvoje vlast“. „Sretan sam da više ne moram čitati taj list, a za ostalo morate pitati Senada Avdića“, rekao je Bičakčić. Tako smo ostali uskraćeni za odgovor na suštinsko pitanje: Otkud reis-ul-ulema, čija je zadaća da se bavi vjerskim odgojem, u borbi za osvajanje vlasti?

Hodže i popovi...

Boško Tošović, teolog i sveštenik Srpske pravoslavne crkve smatra da bi za BiH idealna bila neka vrsta demokratskog sekularizma, što bi trebalo da znači da bi, uz sve slobode, bile afirmisane i vjerske slobode. „Mi zagovaramo jedan demokratski, a ne agresivni sekularizam. Srpska pravoslavna crkva nikada nije favorizovala jednu određenu političku opciju, jer uvijek gleda na cjelinu naroda. A što se tiče popova i službenika crkve i oni imaju pravo glasa i izaći će na izbore. Jedino, ne bi trebalo da ističu za koju opciju su se odlučili. To bi trebala biti njihova privatna stvar. Ne znači da sveštenici moraju biti apolitični“, rekao je Tošović. Na novinarsko pitanje, kako to da crkveni velikodostojnici osvještavaju novosagrađene škole i obdaništa u Republici Srpskoj, koje su izgrađene državnim novcem, Tošović nije imao odgovor.

„Bosna i Hercegovina ima te tri različitosti, tri etno-politike i to može tako postojati još stotinu godina, i to je realnost koju treba prihvatiti. Ono što ne prihvatam je manipulacija koja je još jedna vrsta laži, ono što rade političari u predizborno vrijeme, kad se razlike produbljuju, kad političari i crkveni ljudi jedni drugima trebaju. Uloga crkve, odnosno vjerskih zajednica, je vrlo bitna, a nje nema“, rekao je Momir Dejanović. On je dodao da se vjerske zajednice, koje su prošle kroz brojna iskušenja, ne boje za svoj opstanak, dok kod političara uvijek postoji taj strah. Zbog toga ova zloupotreba vjerskih zajednica od strane politike“, rekao je Dejanović.

Autorka: Ljiljana Pirolić

Odgovorna urednica: Marina Martinović