BiH u 2018. – izborna godina, godina kriza i političkih igara | Politika | DW | 28.12.2018
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Reklama

Politika

BiH u 2018. – izborna godina, godina kriza i političkih igara

Opći izbori, nesuglasice oko „legitimnog predstavljanja“, zeleno svjetlo za aktivaciju MAP-a, migranti i odlazak Paddya Ashdowna obilježili su 2018. godinu u BiH.

Već početkom 2018. godine bilo je jasno da će kampanja za Opće izbore ugroziti evropski put i ekonomsku stabilizaciju Bosne i Hercegovine (BiH). U prvi plan su istaknuti „vitalni nacionalni interesi", dok su realni problemi građana „gurnuti pod tepih“. Nerealna obećanja i podizanje međunacionalnih tenzija dodatno udaljavaju BiH od evropskog puta, smatra direktor Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije Zijad Bećirović, napominjući da „većina političkih struktura ne želi evropske integracije, iako se deklarativno za njih zalaže".

Ispostavilo se da nepovoljne prognoze analitičara nisu bez osnova. Zvanični početak gradnje Pelješkog mosta u julu 2018. godine, reakcije stručnjaka i međusobne optužbe zvaničnika nagovještavaju pogoršanje odnosa između BiH i Hrvatske te Bošnjaka i Hrvata unutar BiH. Politička kriza kulminirala je neposredno uoči općih izbora, a posebno nakon što je u Predsjedništvo BiH kao pripadnik hrvatskog naroda izabran Željko Komšić. Lider Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) BiH Dragan Čović obrušio se na Izborni zakon i odredbe prema kojima je i sam dva četverogodišnja mandata proveo u državnom Predsjedništvu. Tri mjeseca nakon izbora, vlast u BiH još nije formirana, a Centralna izborna komisija BiH, prema ocjeni nekih kritičara donosi „političke odluke“ o popuni Federalnog Doma naroda prema popisu iz 2013. godine.

Hrvatsko „miješanje" u unutrašnja pitanja BiH

Lider HDZ-a BiH ima podršku i hrvatskog premijera Andreja Plenkovića koji „zloupotrebljava evropske institucije“ kako bi udovoljio Čovićevim vizijama Izbornog zakona i ustavnih rješenja u BiH. Za analitičare je „legitimna briga o Hrvatima“ maska iza koje se kriju namjere HDZ-a da ostvare apsolutni monopol na izbor Hrvata u zakonodavne i izvršne organe vlasti u BiH. Novinar BHRT-a Benjamin Butković kaže da je izbor Željka Komšića u Predsjedništvo BiH samo povod za internacionalizaciju tog procesa. „Hrvatska se u tom procesu neskriveno i institucionalno miješa u unutarnja pitanja susjedne države koristeći svoje prisustvo u evropskim institucijama ne bi li ishodila međunarodnu intervenciju“, kazao je Butković za Deutsche Welle. Odnosi između BiH i Hrvatske dodatno su pogoršani nakon što je Hrvatski Sabor usvojio Deklaraciju o položaju Hrvata u BiH, a Sarajevo zaprijetilo Rezolucijom o konstitutivnosti Srba i Bošnjaka u Hrvatskoj.

Početkom decembra 2018. godine NATO je BiH dao „zeleno svjetlo“ za aktivaciju MAP-a (Akcijski plan za članstvo) tako da se ova zemlja našla na raskrsnici – krenuti ka najmoćnijem vojnopolitičkom savezu ili odabrati  neizvjesnost. Prema analitičarima, ovo je velika šansa za BiH, ali neizvjesno je hoće li ona biti propuštena zbog protivljenja u Republici Srpskoj (RS). „Garancije koje bi NATO pružio BiH čuvajući njen teritorijalni integritet i suverenitet u direktnoj su suprotnosti sa velikosrpskim ratnim ciljevima“, kazao je vojni analitičar Nedžad Ahatović. On je za Deutsche Welle komentirao i oštre reakcije Milorada Dodika i predsjednice RS-a Željke Cvijanović koji su, pozivajući se na skupštinsku Rezoluciju o vojnoj neutralnosti entiteta, nagovijestili i mogućnost povlačenja RS-a iz Oružanih snaga BiH.

Ozbiljne posljedice jednostranih rješenja

„Entitet ne može odlučivati o pitanjima koja su prema ustavu u nadležnostima države BiH, a ako se insistira na jednostranom redefinisanju zakona BiH, onda je to kršenje, pa i rušenje Daytonskog sporazuma na osnovu kojeg RS i postoji kao entitet. Time RS direktno dovodi u pitanje svoje postojanje. Povlačenje iz Oružanih snaga BiH i svako formalno ili neformalno formiranje novih ili reaktiviranje ranijih oružanih snaga entiteta je uvod u otvoreni konflikt, jer se time na najdirektniji način podriva teritorijalni integritet i državni suverenitet BiH“, kaže Ahatović.

Izborna pobjeda SNSD-a i dolazak Milorada Dodika u Predsjedništvo BiH praćen je s (pre)velikom medijskom pažnjom, a izvještaji su obilovali informacijama o zastavi RS-a koja se premješta unutar zgrade državnog Predsjedništva, Dodikovim uslovima da se iz sale Predsjedništva ukloni nepostojeća zastava Federacije BiH, njegovom napuštanju sjednice Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira jer u sali nije bilo entitetskih obilježja... Volšebno kretanje zastave RS-a po hodnicima Predsjedništva zasjenilo je i Dodikovu najavu da će insistirati da BiH prizna „ruski“ Krim. Član Predsjedništva BiH iz RS-a je „zajedno sa Željkom Komšićem“ zatražio i smjenu „nepodobnih“ ambasadora, nakon čega je Predsjedništvo, krajem 2018. godine, opozvalo sa dužnosti 21. ambasadora BiH.

Srbijansko negiranje genocida u Srebrenici

BiH i regiju u novembru je „uzdrmala" srbijanska premijerka Ana Brnabić koja je u emisiji Deutsche Wellea „Zona konflikta“ negirala genocid u Srebrenici. To je preživjele žrtve rata u BiH učvrstilo u ubjeđenju da Srbija ne želi pomirenje na ovim prostorima. Predsjednica udruženja „Majke enklava Srebrenica i Žepa" Munira Subašić tada je podsjetila da su međunarodni sudovi utvrdili činjenice o genocidu koje ne mogu biti poništene nikakvim izjavama. Ona je pozvala srbijanske zvaničnike da za dobrobit svih u Srbiji i BiH kažu istinu „bez koje nema povjerenja ni pomirenja".

Na isteku 2018. malo se ko sjeća događaja s početka ove godine, posebno januarske posjete hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović Sarajevu, kada je naglasila da u BiH dolazi kao „najveći prijatelj" ove zemlje i da će odnosi između BiH i RH „krenuti uzlaznom putanjom". Zaboravljena je i još jedna proslava „Dana RS-a" 9. januara 2018. godine, iako su i tada izrečene političke poruke koje su izazvale oprečne reakcije u BiH, ali i regiji, a krajem 2018. u toku su pripreme za još jedan „9. januar". BiH je dugo kasnila sa odgovorom na Upitnik Evropske komisije, što je jedan od glavnih uslova za dobijanje kandidatskog statusa, a analitičari su govorili da se s odgovorom kasnilo zbog „složenog ustavnog sistema" i „lošeg rada nadležnih". Ipak, ova zemlja odgovorila je na upite iz Brisela, a krajem 2018. godine prikupila je i odgovore na dodatna pitanja Evropske komisije.

Erdoğan u Sarajevu i protesti u Federaciji BiH i RS-u

Nakon pojave paravojnih struktura i naoružavanja policije u RS-u „prekomjernim brojem dugih cijevi", stručnjaci su krajem februara 2018. upozoravali da bi militarizacija u BiH mogla destabilizirati državu i regiju. I dok su RS potresali građanski protesti „Pravda za Davida“, protesti demobiliziranih boraca u Federaciji BiH nagovijestili su aktivniji angažman ove populacije u predizborno vrijeme. Analitičari su kazali da su zahtjevi bivših boraca opravdani, ali da su im metode pogrešne. Tražila se objava boračkog Registra, a blokade saobraćajnica i napadi pojedinih pripadnika ove populacije na novinare na kraju su rezultirali i policijskom intervencijom. 

Posjeta turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana Sarajevu u maju 2018. godine podijelila je javnost u BiH, ali i glavnom gradu ove zemlje. Jedni su je podržavali, drugi osporavali. Bila je to kombinacija „radne" posjete i predizborne kampanje. Erdoğan je došao u Sarajevo na veliki predizborni skup na kojem su se okupili Turci iz dijaspore, nakon što su predizborni skupovi turskog predsjednika i lidera „Stranke pravde i razvoja" zabranjeni u nekim državama Evropske unije (EU). Skupu su prisustvovali i uticajni bošnjački političari, među kojima i član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović.

Angela Merkel i Sergej Lavrov

Istog mjeseca članovi Predsjedništva BiH susreli su se u Berlinu sa njemačkom kancelarkom Angelom Merkel, a razgovaralo se i o Izbornom zakonu u BiH. „Došlo je do pojašnjavanja stavova pred kancelarkom Merkel koja je raspoložena da pomogne oko Izbornog  zakona, jer su prijatelji iz Evrope zabrinuti da nakon oktobarskih općih izbora nećemo moći formirati institucije vlasti", kazao je  predsjedavajući Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović.

U BiH je, nakon Erdoğana, doputovao i ruski ministar vanjskih posla Sergej Lavrov. Iako su analitičari tada govorili da je Sarajevo Lavrovu samo „sletna pista“, jer je većina aktivnosti šefa ruske diplomatije bila predviđena u RS-u, Lavrov je iskazao nedvosmislenu rusku podršku suverenitetu i teritorijalnom integritetu BiH. Posjeta je ponovo aktuelizirala pitanja ruskog uticaja na Balkanu. Politički analitičar Adnan Huskić tada je kazao da „sa smanjenjem prisustva Zapada u BiH, ruski uticaj u regionu postaje sve značajniji, a razlike u Vijeću za provedbu mira u BiH sve izraženije“. Analitičari su primijetili da Lavrov nije u BiH donio saglasnost Moskve da prihvata članstvo ove zemlje u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji.

Kosovske carine i Izvještaj Komisije za Srebrenicu

Političke prilike u BiH i regiji dodatno su zakomplicirane nakon što je Kosovo uvelo stopostotne carinske takse na uvoz roba iz Srbije i BiH. Zvaničnici Kosova kazali su kako to čine radi zaštite nezavisnosti. Sporna odluka o taksama uslijedila je nakon što su Srbija i BiH glasale protiv prijema Kosova u Interpol, iako se od zvaničnika BiH, u ovom slučaju ministra sigurnosti Dragana Mektića, očekivalo da bude suzdržan.

U avgustu 2018. godine Skupština RS-a odbacila je Izvještaj Komisije (Vlade RS-a) za istraživanje događaja u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995. godine. Izvještaj Komisije iz 2004. godine ozbiljno tereti ratne vojnopolitičke entitetske strukture za genocid. „Komisija Vlade RS-a je zaključila da su u genocidu učestvovale političke, vojne, policijske i upravne strukture RS-a. Zatim, Komisija je utvrdila broj i identitet nestalih lica, odnosno žrtava genocida, te otkrila lokacije masovnih grobnica", rekao je za Deutsche Welle bivši potpredsjednik Komisije i dugogodišnji direktor sarajevskog Instituta za istraživanje ratnih zločina Smail Čekić.

Migranti i odlazak Paddya Ashdowna

Godina na izmaku ostat će upamćena i po nešto aktivnijem djelovanju bivših visokih predstavnika za BiH. Kritičari primjećuju kako bi bilo bolje da su bivši šefovi OHR-a, čast rijetkim izuzecima, bili malo aktivniji za svoga mandata kada su i konkrento mogli doprinijeti rješavanju problema o kojima se i danas govori. Povod zajedničke izjave Carla Bildta, Paddyja Ashdowna i Christiana Schwarz-Schillinga su tvrdnje hrvatskih političara kojima se dovodio u pitanje legitimitet izbora Željka Komšića u Predsjedništvo BiH. Rasprave o zajedničkoj izjavi bivših šefova OHR-a nisu utihnule ni nakon što je jedan od potpisnika, britanski lord Paddy Ashdown, preminuo krajem decembra u 77-moj godini. Ashdown je bio jedan od najaktivnijih visokih predstavnika koji je pokrenuo mnoge reforme u BiH te smijenio brojne zvaničnike koji su bili prijetnja Daytonskom mirovnom sporazumu.

2018. godina u BiH pamtit će se i po migrantskoj krizi koja je razotkrila nesnalaženje institucija na svim nivoima kada je riječ o ovom problemu – od poroznosti granica, do zbrinjavanja migranata. Pitanje migranata izazvalo je i nekoliko političkih kriza u BiH jer niži nivoi vlasti nisu prihvatali odredbe i instrukcije države u vezi sa smještajem i kretanjem migranata. Migrantska kriza je, nažalost, razotkrila i da mnogi u BiH nisu spremni pomoći ljudima u nevolji, ni približno onako kako su tu pomoć primali od drugih, devedesetih godina prošlog stoljeća.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android

Preporuka redakcije