Zakon o radu unatoč protestima

Austrijski Standard piše o protestima u BiH protiv Zakona o radu u Federaciji BiH. List u tekstu pod naslovom "BiH se pomalo pokreće nakon socijalnih protesta" piše: „Iako je protekle sedmice hiljade ljudi izašlo na ulice Sarajeva i mobiliziralo sindikate Parlament Federacije BiH je donio novi Zakon o radu. Ovaj Zakon je preduvjet za dobijanje kredita od Međunarodnog monetarnog fonda (MMF). Bez tog kredita oba bh. entiteta već od jeseni ne bi bila u situaciji da isplaćuju penzije i plate. Pritisak je dakle veliki.

Europska komisija je zadovoljna da je Zakon donesen barem u Federaciji. Međutim, glasnogovornik Komisije Andy McGuffie naglašava, u razgovoru za Standard, sljedeće: „Nama su važni samo generalni principi provođenja reformi, ali mi naravno ne diktiramo šta tačno treba stajati u zakonu.“ Općenito je riječ o tome da se poveća prostor za privatni sektor, a da se smanji birokratija. McGuffie vjeruje da će i Republika Srpska u septembru donijeti ovaj zakon. „Inače od kredita MMF-a neće biti ništa“, kaže McGuffie.

Sindikati imaju sasvim drugačije mišljenje jer Zakon o radu olakšava davanje otkaza i omogućava promjene kolektivnog ugovora. S druge strane zakoni o radu u BiH potiču djelomice još iz jugoslovenskog vremena i prema mišljenju ekonomista oni su razlog zbog kojeg u zemlji ima tako malo investicija", piše Standard.

Hrvatska slavi, Srbija tuguje

Štampa na njemačkom jeziku piše i o obilježavanju 20 godina od vojne akcije Oluja. Listovi uglavnom pišu da je Oluja različito obilježena u Hrvatskoj i Srbiji, da je njeno obilježavanje dovelo do diplomatske konfrontacije i napetosti između Zagreba i Beograda.

Fokus u svom online izdanju piše o tome da Hrvatska slavi, dok Srbija žali i ocjenjuje: „Ionako opterećene odnose nekadašnjih ratnih suparnika su proteklih dana međusobnim optuživanjima pretrpili težak udarac. Samo je najtiražniji srbijanski list „Blic“ u srijedu pozvao na pomirenje: Ne moramo se voljeti, piše list u komentaru, ali možemo živjeti u miru jedni pored drugih bez toga da odgovornost za vlastite poraze prebacujemo jedni drugima“.

List Freitag donosi komentar u kojem autor iznosi sljedeće mišljenje: „Razočaravajuće je da se u Hrvatskoj prepoznaje malo empatije za protjerivanje manjine koja je tamo živjela desetljećima. Pri čemu je manjina relativna: Do početka 1940-ih godina udio srpskog stanovništva je iznosio 30 posto, koje je „zahvaljujući“ ustaškom režimu, kojeg je podržavala Njemačka, protjerivanjem ili uništavanjem u koncentracionim logorima desetkovano. 1991. godine je još uvijek bilo 14 posto Srba u Hrvatskoj, zvanični podaci danas govore četiri posto. Stvarni broj Srba koji danas žive u Hrvatskoj je vjerojatno još manji. Brojni, čija imovina nije uništena ili okupirana, su se tamo registrirali, ali ipak tamo više ne žele živjeti. To je sasvim razumljivo, ko se još želi vratiti u zemlju koja njihovo vlastito protjerivanje ili ubistvo pripadnika porodice slavi kao navažniji nacionalni praznik“, pita se autor u listu Freitag.