BiH: Dobrovoljni pomagači pod pritiskom
24. februar 2021Jasmina Hušidić ne zamara se sitnicama. Koči, iskače iz automobila, kratko se pozdravlja i nestaje u supermarketu. Razumljivo. Jer, ova stanovnica Velike Kladuše nema vremena za gubljenje ovog sivog i kišovitog februarskog dana.
Prije nego što se ovdje, na sjeveru Bosne i Hercegovine, spusti mrkli mrak, Jasmina želi migrantima i izbjeglicama koji žive po napuštenim objektima ili šumama oko njenog rodnog grada, podijeliti rižu, ulje, malo mesa, ali i cipele i tople jakne. Ona to radi više od godinu dana. Svaki dan. I noć. Nakon što završi posao u jednoj bosanskoj državnoj službi.
Potpis: Jasmina Hušidić svaku torbu označava brojem mobilnog telefona osobe kojoj je namijenjena
Otkako su države poput Mađarske postavile granične ograde, mnoge izbjeglice i migranti pokušali su ući u Evropsku uniju preko Bosne. Iako rijetko ko namjerava tu ostati, Jasmina Hušidić im pokušava dati osjećaj da su dobrodošli, kaže nam dok u plastične kese pakuje donirane zimske čizme i farmerke. "Moje dvije kćerke studiraju, jedna u Austriji, druga u Njemačkoj. Ako one imaju šansu za bolji život, zašto da šansu ne dobiju i drugi ljudi?"
Prva stanica: Fabrička ruina zvana "Kamin"
Prva stanica Jasmine Hušidić te večeri je razrušena fabrika koju nazivaju "Kamin" jer se jedan od njenih tornjeva - vidljiv odasvud - vinuo u nebo. „Možete li mi, molim vas, pomoći?", doziva mladića i dok joj prilazi gura mu nekoliko prepunih kesa u ruke.
Zajedno koračaju putem koji je mješavina blata i praznih, poravnatih plastičnih flaša. Nekoliko muškaraca iz Alžira postavilo je svoje šatore na prvom spratu uništene fabrike. Jedan, na mobilnom telefonu pokazuje Jasmini Hušidić fotografiju svoje kćerkice. Zove se Daria. "Jako je slatka", kaže 49-godišnja Jasmina, koja se tu zadržava nekoliko minuta, ćaskajući sa migrantima. A onda mora dalje.
"Ponekad to čovjeka jako opterećuje", kaže Hušidićeva dok ide prema automobilu. Kaže i kako se često osjeća loše jer im ne može više pomoći. Upravo radi na tome da sa drugim Bosancima osnuje vlastitu humanitarnu organizaciju. Do sada je radila u austrijskoj nevladinoj organizaciji, putem koje je takođe dobijala donacije odjeće, obuće i novca iz Njemačke i Austrije.
Jasmina Hušidić i njeni volonteri nadaju se da će uskoro dobiti neophodnu potvrdu o registraciji. Jer bez dozvole, ova pomoći koju pruža, je ilegalna.
Jasmina kaže da do sada nije imala problema, možda i zato što njen brat radi u policiji. Međutim, drugi imaju drugačija iskustva. "Mi radimo neupadljivo, nikoga ne izazivamo. To je u ovoj situaciji najbolje."
- pročitajte i ovo: EU licemjerno upire prstom u BiH
"Mnogo se loših stvari dogodilo"
Kada kaže "u ovoj situaciji" Jasmina Hušidić misli na to da nisu svi stanovnici dočekali hiljade migranata i izbjeglica raširenih ruku. "Stidim se nekih stvari, koje su ljudi ovdje uradili. Dogodilo se puno lošeg."
Jedna druga žena, koja pomaže migrantima, ispričala nam je da ju je neko prijavio. Sve dok ne zna na šta će to izaći, radije bi da ostane anonimna.
Predstavnici humanitarnih organizacija iz drugih evropskih zemalja potvrđuju da su bosanske vlasti, pojačavajući pritisak, otežale pružanje pomoći mimo službenog smještaja za izbjeglice. Ni oni ne žele da o tome otvoreno govore, jer su njihove organizacije trenutno u procesu registracije.
U Bihaću, sat vremena južno od Jasmininog rodnog grada Velike Kladuše, ministar policije Unsko-sanskog kantona Nermin Kljajić izjavljuje da se svako, ko na području kantona boravi u skladu sa zakonom, nema čega bojati. Ali: "Ako otkrijemo da strani državljani rade bez dozvole, bit će deportirani." Grupe iz inostranstva, koje pomažu migrantima, kritiziraju proces dodjele dozvola i kažu koliko je teško i zamorno dobiti zvaničnu potvrdu o registraciji.
Jasmina Hušidić u međuvremenu je stigla na svoju posljednju stanicu te večeri: Kamp u šumi, koji su migranti sami podigli i u kojem živi nekoliko muškaraca iz Bangladeša. Neki su se skupili oko naložene vatre. Čak i kad stigne proljeće, ovdje je noću ledeno hladno. Bosanske vlasti ne vole vidjeti kampove poput ovog.
- pročitajte i ovo: NeMo: "Tražimo da Njemačka primi maloljetne migrante iz BiH“
Sa stanovišta ministra policije Nermina Kljajića, takvi kampovi ugrožavaju sigurnost građana. "Moramo osigurati da se hrana distribuira samo onim migrantima koji se nalaze u službenom smještaju," naglasio je on u intervjuu za DW.
Ali Jasmina Hušidić kaže da ne želi da ljudi poput ovih u šumi ostanu bez ikakve pomoći i budu upućeni sami na sebe. Jahanjir Alom Sumon, 22-godišnji migrant iz Bangladeša, objašnjava da im je tu koliko-toliko dobro i to samo zahvaljujući dobrovoljnim pomagačima poput Jasmine Hušidić.
"Neki nam donesu hranu, neki odjeću, neki cipele." Ali svi ovi migranti žele samo jedno: što prije stići u EU. Prvo u Hrvatsku, pa u Italiju, pa možda u Francusku ili Njemačku. Jasmina Hušidić se nada i iskreno želi da se tim ljudima ostvari njihov san o boljem životu i boljem sutra. Ali dok su tu, ona želi i dalje dolaziti i pomagati im. Svake noći.