Bh-umjetnici opterećeni ratnom prošlošću

"Umjetnici iz Bosne i Hercegovine zaokupljeni su konfrontacijom i prerađivanjem događaja iz prošlosti i iz rata", kaže direktor bonskog "Videonala" Georg Elben. "Posebno je potresan rad "Sniper" (Snajper) Adele Jušić o njenom ocu, koji je bio snajperista. Na početku videa slušate samo rečenice kao što su 24. novembar: 2 vojnika, 25. novembar: jedan vojnik, jedan vozač kamiona... Tek kasnije spoznajete da se radi o ljudima koje je njen otac, snajperista, ubio... I na kraju njega ubija, metkom u oko ili čelo, drugi snajperista. Video je urađen vrlo apstraktno i veoma je potresan", rekao je Georg Elben.

20 godina "Videonala"

Asja Hafner iz sarajevskog Centra za savremenu umjetnost (Sarajevo Center for Contemporary Art, SCCA) predstavila je u Bonu 19 video radova i 13 umjetnika, mahom iz Sarajeva i Banjaluke. Došla je na poziv direktora bonskog "Videonala", ujedno kustosa Georga Elbena, čiji su umjetnici u maju ove godine imali izložbu u Nacionalnoj galeriji BiH u Sarajevu uz posredovanje kelnske galerije "Krupić Kersting // kuk", vlasnika Emire Krupić i Markusa Kerstinga.

Direktor bonskog "Videonala" Georg Elben kaže da je ideja da Asju Hafner pozovu u Bon logičan slijed nakon njihovog gostovanja u Sarajevu u maju ove godine. Tada je produbljena saradnja, koja ima cilj da bh umjetnike uvede na svjetsku umjetničku scenu, kaže galeristkinja Emira Krupić. Bonsko "Videonale" je u maju, naglašava Krupićeva, ostavio Centru za savremenu umjetnost i Nacionalnoj galeriji specijalnu opremu za video projekcije u vrijednosti od preko 20.000 eura.

"Videonale" u Bonu djeluje već 20 godina u okviru bonskog "Kunstmuseuma" i jedan je od najpoznatijih i najrenomiranijih festivala video-umjetnosti u svijetu. Svake druge godine organizuje natjecanje za najbolje video radove. Ove godine na adresu Videonala u Bonu stiglo je 1.800 radova iz cijeloga svijeta, među kojima su prvi put i radovi umjetnika iz Bosne i Hercegovine i sa Balkana. U toku je odabir najbolja 43 videa. Pobjednički radovi biće poznati početkom naredne godine, koji će biti predstavljeni u Rimu, Barceloni i drugim svjetskim metropolama, a ovaj put, zahvaljujući uspostavljenoj saradnji, i u Sarajevu.

Prikaz bh-istorije

Kustosica Asja Hafner iz SCCA-a odlučila je da u Bonu prikaže niz video radova koji komentiraju bh istoriju. Jedan takav rad je video Gordane Galić Anđelić iz 2006, pod nazivom Mantra u produkciji Sarajevo centra za savremenu umjetnost. Rad sniman u prirodi, prikazuje umjetnicu koja ide pustom cestom i "bori se sa zastavama", koje su obilježile istoriju BiH. Umjetnica, koja simbolizira Bosnu i Hercegovinu, hodajući dobija jednu po jednu zastavu, ukupno 24, sve više posrće i sve se više sapliće pod njihovim teretom.

Georg Elben sa sjetom se osvrće na bivšu Jugoslaviju i Bosnu i Hercegovinu. "Samdesetih godina sam često bio tamo, pa čak i u Sarajevu i jako me je potreslo to što se desilo desetak godina kasnije. To se upravo vidi u radu, u kojem se vještački pokušava razdvojiti jezik, koji se nekada zvao srpsko-hrvatski. Za mene je Jugoslavija, koju sam poznavao kao turista, bila fantastična zemlja. Sjećam se da je bila relativno neprijatna u pogledu policijske prezentnosti. Ali, ta zemlja je za mene bila fascinantna, otvorena, puna života i radosti i mislim da je puno toga sada izgubljeno.

Video rad, koji spominje Georg Elben napravio je umjetnik iz Banjaluke, Igor Bošnjak. Nazvao ga je "BHS". Prikazuje samog umjetnika koji na jeziku gluhonijemih priča priču bez tona u tri prozora, na tri ekrana. Ispod svakog prozora piše po jedan jezik bosanski, srpski i hrvatski. "Rad pokazuje koliko je veliko nerazumijevanje u BiH, iako mi svi govorimo istim jezikom, i jako dobro objašnjava situaciju u BiH. To je noviji rad iz 2010. Mislimo da Igor dosta obećava", kaže kustosica Asja Hafner.

Na sljedećoj stranici: Saradnja Sarajeva i Banjaluke

Saradnja Sarajeva i Banjaluke uz novčanu pomoć njemačke vlade

Kelnski istoričar umjetnosti Markus Kersting smatra zanimljivim činjenicu da umjetnička scena BiH nije više samo pozicionirana u Sarajevu, već i da je Banjaluka dobila puno na uticaju. "Mladi umjetnici iz Banjaluke kao što je Mladen Miljanović imaju važan uticaj na kulturu i smatram zanimljivim da u toj podijeljenoj zemlji ima toliko pravaca i struja u umjetnosti, koji pokušavaju da prevaziđu podjelu", kaže Kersting.

On dodaje da je Mladen Miljanović poznati i u Njemačkoj. "Umjetnik se bavi prošlošću i promjenama imena i naziva u Republici Srpksoj (RS). On to stavlja u fokus, tematizira u umjetničkom izrazu i obračunava se sa svim iskrivljenim slikama. Kao mladi bosanski Srbin iz RS on je usmjeren na ono što nije dobro u njegovom životnom okruženju i to radikalno tematizira, bez straha od posljedica. To me se, ne samo kao istoričara umjetnosti nego i kao čovjeka koji BiH vidi kao dio Evrope, jako dojmilo", kaže Markus Kersting.

Asja Hafner pojašnjava da Sarajevo ima dobru saradnju sa umjetnicima iz Banjaluke i da je ona počela projektom "Dekonstrukcija", koji je trajao tri godine i koji je bio organizovan uz novčanu pomoć njemačke vlade. Organizovane su tribine i okrugli stolovi i tada su mladi studenti iz Banjaluke počeli da dolaze u Sarajevo. U međuvremenu su na vlastitu inicijativu napravili organizaciju Protok. Dunja Blažević, direktorica Centra za savremenu umjetnost u Sarajevu je njihov mentor. "Umjetnici su tamo oformili svoju scenu, čiji je inicijator i Centar za savremenu umjetnost u Sarajevu. Oni danas u Banjaluku dovode mlade kustose iz regiona. Prvi put su doveli kustosicu iz Beograda a posljednje dvije kustosice iz Zagreba Antoniju Majacu i Ivanu Bago. Dakle, to je primjer regionalnog širenja saradnje!", pojašnjava Asja Hafner, kustosica Sarajevo Centra za savremenu umjetnost.

Asja Hafner smatra da su entitetske barijere na umjetničkoj sceni odavno prevaziđene. "Savremena umjetnost komentariše savremeno društvo, trenutak u kojem ona nastaje i anticipira budućnost. Ona ne poznaje nacionalne, etničke ili druge barijere, koje se ljudima nameću. Umjetnici iz Sarajeva i Banjaluke zajedno idu na radionice, razumiju se i privatno se druže i posjećuju", kaže ova kustosica.

Podijeljeni gradovi - nevidljivi ljudi

U kontekstu bh zbilje Asja Hafner ističe i rad Lale Rašćić. Ona na neobičan način kombinuje performans i audio-dramu i sama ih piše, nalazeći inspiraciju u svakodnevnom životu. Govori o političkoj situaciji, uticaju međunarodne zajednice u BiH, o podijeljenim gradovima, nevidljivim ljudima, ljudima iz BiH koji žive u nekim drugim društvima. Postavlja pitanje zašto su oni nevidljivi? Razmišlja kako prevazići nevidljivost. Rad se zove "Invisibles - Nevidljivi". Govori o porodici koja hoće na odmor ali pošto su fizički nevidljivi imaju adminstrativne probleme. Drugi rad se, pojašnjava Asja Hafner, zove "Sorry, wrong number" i to je adaptacija poznate audio-drame, koja govori o izolaciji, koja se opet može primijeniti na situaciju u BiH. Treći rad "Individualne utopije nastao je u Centrima za mentalno zdravlje u istočnom i zapadnom Mostaru. Lala je napravila audio-dramu i pokazala nemogućnost komunikacije, sudbinu podijeljenog grada i ulogu međunarodne zajednice i koliko je sve to apsurdno kada se svede na obični, svakodnevni i jedini život kojeg imamo.

Nijemci zainteresovi za Asjin prikaz

Galerista i istoričar umjetnosti Markus Kersting kaže da mu je na predavanju Asje Hafner u Bonu pao u oči etnički identitet, s kojim se snažno konfrontira Damir Nikšić, koji je studirao u Teksasu. "On se bavi svojim muslimanskim porijeklom i mislim da je to itekako aktuelno u odnosu na debatu u Njemačkoj na temu islam i integracija muslimana. To se smatram još jače mora iznijeti u javnost. On se u svom videu pojavljuje kao oličenje stereotipa muslimana, služi se u videu svim klišeima, koji na Zapadu vladaju o muslimanima. Radi to sarkastično, ironično, pretjerujući i upravo kada kaže 'If I wasn't muslim', sa smiješnom melodijom, on opisuje šta bi mogao biti da nije musliman i kako bi mu život zapravo bio puno lakši. To su stvari koje doprinose da se stvari posmatraju i iz drugog ugla i koje mogu itekako koristiti u debati oko integracije stranaca u Njemačkoj", kaže Kersting.

"Njemačka umjetnička publika jako je zainteresirana za ono što je Asja Hafner prikazala u Muzeju umjetnosti (Kunstmuseum) u Bonu. To je bilo na veoma visokom nivou", tvrdi direktor bonskog Videonala Georg Elben. Dodaje da oni koji se bave video-artom znaju da na Zapadu egzistencijalna pitanja nisu toliko prezentna i čini mu se da je konfrontacija sa društveno-političkom tematikom premalo prisutna na Zapadu i to je nešto što tamo nedostaje.

Za Georga Elbena je zanimljivo pitanje kako se kao umjetnik udaljiti, pobjeći od ratne tematike. I tu je umjetnica Adela Jušić u svom najnovijem videu dala zapravo jedan vodič ili savjetnik, o tome kako se mora ponašati jedan umjetnik, iznoseći ga vrlo marcijalno. To je umjetnost nad umjetnošću, pokušaj iznalaženja novog tematskog polja. Smatram da se umjetnici trebaju polako odmaći od rata i približiti životu. I za društvo pogled unazad nije najbolje rješenje. Sigurno se o BiH ne može govoriti bez poznavanja istorije iz 90-ih, ali to ipak ne bi trebalo određivati i toliko uticati na život koji se odvija u 2010. godini.

Autor: Jasmina Rose

Odg. urednik: Svetozar Savić