Bezbjednost gradova u vrijeme terorizma

Krađe, saobraćajne nesreće, pucnjave - i glavni grad Švedske ima problema s kriminalom i nasiljem. Šef stokholmske policije nedavno je izjavio da švedska policija ima problem s kriminalnim bandama u više dijelova grada. Do prije nekoliko mjeseci većina stanovnika Stokholma osjećala se bezbjedno u svom gradu. To je važilo i za čitavu zemlju: Šveđani se osjećaju bezbjednije od ljudi u drugim dijelovima Evrope, poput Belgije ili Španije, pokazuju rezultati studije Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD).

Potrebno novo razmišljanje o bezbjednosti

Ali i pored osećaja sigurnosti, glavni grad Švedske početkom 2017. godine bio je meta terorističkog napada. Jedan ukradeni kamion 7. aprila popodne ciljano je uletio u pješačku zonu. Petoro ljudi je stradalo. Istim oružjem, ukradenim kamionom, nekoliko mjeseci ranije jedan terorista je usmrtio jedanaest posjetilaca božićnog vašara u Berlinu. U ljeto ove godine, petnaestoro ljudi je usmrćeno na bulevaru Las Ramblas u Barseloni, u još jednom napadu vozilom.

Rast broja napada jedan je od razloga da se ove nedjelje (13.-15.9.2017) stručnjaci iz čitavog sveta okupe na bezbjednosnoj konferenciji u Stokholmu kako bi razgovarali o temi „Bezbjednost u gradovima". Den Smit je direktor stokholmskog Instituta za mirovna istraživanja (SIPRI): „Posljednjih godina doživjeli smo da su gradovi na različite načine sve više bili meta terora", kaže Smit za DW. „Videli smo šta se dešava u Mosulu i Bagdadu, i šta se dešava u sirijskim gradovima. Sada imamo terorističke napade u Evropi, Turskoj i mnogim dijelovima Afrike i južne Azije."

Prema najnovijem izvještaju UN-a o urbanizaciji, danas više ljudi živi u gradovima nego u ruralnim oblastima. Procjenjuje se da će 2050. godine dvije trećine svjetskog stanovništva živjeti u urbanim centrima.

Den Smit smatra da je krajnje vrijeme da se stručnjaci za bezbjednost pozabave gradovima. „Bezbjednost i život u gradovima do sada su uglavnom bili tema drugih političkih oblasti, onih koje se tiču životnog standarda ili urbane arhitekture", objašnjava Smit. „Ja mislim da je ta tema sasvim sigurno važan dio u oblasti bezbjednosnog istraživanja i bezbjednosne politike. O tome se posljednjih godina nije vodilo dovoljno računa."

Saradnja kao ključ odbrane

Kada je riječ o praktičnim pitanjima – kako osigurati bezbjednost u gradovima – ser Bernard Hogan-Hau zna o čemu govori. Pet godina – do februara 2017. – bio je šef Londonske policije. Iako se njegov rad različito ocjenjuje i kritičari moraju da priznaju: dok je on bio na funkciji, u glavnom gradu Velike Britanije nije bilo terorističkih napada. Kada se postavi pitanje kako to, Hogan-Hau ističe dvije stvari: najprije intenzivnu saradnju policije i drugih bezbjednosnih službi. Zatim – kontakt s opštinama. „Mnogi teroristi koji su kod nas odrasli, sebe ne vide kao dio društva", kaže Hogan-Hau. „A kada se dijelovi društva osećaju isključeno, teroristički potencijal raste."

Posljedice su jasne: policija mora da izgradi povjerenje tako što će se pobrinuti za bezbjednost u opštinama. Samo pod tom pretpostavkom policajci imaju šansu da shvate šta se pred njima dešava i da li se neko radikalizovao. I novo istraživanje američkog Instituta Brukings dolazi do zaključka da je rad policije u gradskim četvrtima i opštinama glavna pretpostavka za bezbjednost u gradovima.

Rad policije na licu mjesta

Direktor SIPRI Den Smit naglašava da tu zapravo leži ključ za dugoročnu odbranu od terorističkih prijetnji: „Kada razmišljamo o dugoročnoj prevenciji, onda moramo uzeti u obzir društvene okolnosti i obrazovanje. O tome moramo da razgovaramo – kako zajednice u različitim zemljama definišu svoj identitet i samopoštovanje, bez da se osjećaju poniženo", kaže Smit. Mnoge studije pokazuju da tema dostojanstvo igra veliku ulogu u mobilizaciji mladih ljudi u ekstremističke grupe. „Kada ljudi imaju osećaj da im život ne pruža nikakvo dostojanstvo, onda se okreću nekome, poput harizmatičnih propovjednika koji im poručuju: 'Ti možeš biti neko ukoliko pristupiš pokretu'."

Smit zato upozorava da uništavanje terorističke organizacije kao što je „Islamska država" – koja je preuzela odgovornost za napade u Barseloni i Berlinu – neće riješiti problem. „'Islamska država' je nastala iz Al Kaide, a Al-Kaida je nastala iz nečeg što je ranije postojalo. Ukoliko samo ulažemo napore kako bi uništili terorističke grupe, to će donijeti izvjesne uspjehe. Ali u stvari će ti isti ili slični ljudi formirati nove grupe koje će nas opet kasnije napadati."

Niko nije siguran, ali je Evropa još uvek sigurnija

U poređenju s drugim evropskim gradovima, gradovi u Africi i Aziji su mnogo više na meti terorističkih napada. U julu 2017. godine 25 ljudi je stradalo u samoubilačkom napadu u Lahoru, u Pakistanu. U Istambulu, u Turskoj, u napadu na jedan noćni klub ubijeno je 29 ljudi. Militantna grupa Boko Haram u Nigeriji već godinama izvodi krvave napade, kako na sela, tako i na gradove kao što je Maiduguri. „U Evropskim gradovima i uopšte u bogatijim zemljama sa razvijenom infrastrukturom, stepen ranjivosti je manji", dodaje Den Smit. „S druge strane, u mnogim afričkim gradovima, ali i u Turskoj, Indiji ili Pakistanu, iako nema otvorenih ratnih sukoba kao u Siriji ili Iraku, ranjivost je znatno veća."

Smit i Hogan-Hau se slažu da „bezbjednog" grada u današnje vreme nema. Istovremeno oni, pored terorizma ističu i druge opasnosti: „Postoje mnogi drugi izvori opasnosti, od saobraćaja do kriminala. Moramo da budemo oprezni i da ne precenimo opasnost od terorizma", ističe Bernard Hogan-Hau. „I dalje rado posećujem gradove, jer opasnost od terorizma nije tako velika da bi morali da menjamo čitav naš život."