Berlinski slalom kroz sirijsku krizu
18. april 2018
"To je premalo za Njemačku." Tako je u nedjelju navečer na ARD-u zvučala poražavajuća ocjena Wolfganga Ischingera, šefa Minhenske sigurnosne konferencije, koji je bio gost u TV-emisiji poznate njemačke novinarke i voditeljice "Anne Will". Njemačka je bila po strani i potpuno marginalna kada su američke, britanske i francuske snage bombardirale nekoliko ciljeva u Siriji. Obično veoma diplomatski nastrojen bivši njemački ambasador Ischinger otvoreno je kritikovao njemačku vladu koja je u koalicionom sporazumu uveliko najavila da „želi da preuzme globalnu političku odgovornost”, a sada Njemačka "nije u stanju da ispuni obaveze ni u okviru te odgovornosti”.
Njemačka kancelarka je propustila, istakao je Ischinger, da organizuje sveukupnu evropsku podršku zračnim napadima. Pokušaj da se u zajedničkom dokumentu definiše evropski stav, vjerovatno bi propao: previše država izbjegava izravni sukob s Rusijom. No, takva njemačka inicijativa bi bila prilika da Njemačka pokaže da Berlin nije samo posmatrač, već i akter geopolitičkih događaja, posebno što to, s obzirom na oko milion izbjeglica iz Sirije koji su u Njemačkoj od 2015. godine, ima izravnog uticaja na njemačke interese.
Berlin ne može ili ne želi sudjelovati u vojnim akcijama?
Njemačka je mogla dati vojni doprinos napadima u Siriji i preuzeti zadatak koji su u napadu imali britanski bombarderi tipa tornado, smatraju vojni eksperti. Na pitanje da li Berlin nije mogao ili nije htio da učestvuje u akciji, može se brzo odgovoriti: Njemačkoj vladi nije dopušteno donijeti takvu odluku bez odobrenja poslanika Bundestaga. Bundeswehr je vojska, kojoj mandat daje parlament. Svaki zadatak zahtijeva poseban mandat i izglasavanje u parlamentu. U praksi to je teško moguće u kratkom vremenskom roku. Osim toga, strateške pojedinosti svake misije ili operacije najprije moraju biti dostupne svim članovima Bundestaga. To znači da povjerljivost u okviru međunarodnih intervencija prestaje onoga momenta kada Nijemci ulaze u igru. Iako postoje pokušaji da njemački operativni kapacitet bude fleksibilniji u okviru NATO-a ili u budućem mandatu EU, savezna vlada i dalje je daleko od toga.
Stoga Njemačku niko nije ni pitao želi li učestvovati u napadu. Tako je Berlin izolovan i nije doveden u poziciju da odlučuje o konkretnoj operaciji. Da li to neučestvovanje štiti Njemačku od posljedica napada?, zapitala je voditeljka Anne Will predsjednika Odbora za vanjske poslove njemačkog Bundestaga Norberta Röttgena. „To nas ne štiti”, rekao je ovaj političar (CDU), "ali implicira da smo mi drugačiji nego druge tri zemlje". Britanska premijerka Theresa May suočava se sa žestokim kritikama nakon njene odluke da ne dođe do glasanja u britanskom parlamentu oko angažmana britanskih pilota. Istodobno, ni u Velikoj Britaniji niti u Francuskoj ili SAD-u javno se ne dovodi u pitanje da su takve operacije dio vanjske politike: "To nije slučaj u Njemačkoj", kaže Röttgen.
"Drugi nas testiraju"
Ono što je svima zajedničko je da u sedmoj godini sukoba u Siriji - ni u Berlinu, ni u Briselu, Parizu ili Vašingtonu nema prepoznatljive strategije za okončanje rata. Činjenicu da su Velika Britanija i Francuska sudjelovale sa SAD u napadu u Siriji, dok su Njemačka i ostale evropske zemlje ostale suzdržane, bivši njemački ministar vanjskih poslova Sigmar Gabriel (SPD) vidi kao "podjelu koja je zaista opasna" zato što druge sile podstiče da nas testiraju ", rekao je Gabriel u ponedjeljak u Bonnu.
Ako o tome upitate saveznu vladu, dobijate dojam da je zemlja prilično aktivan dio trenutne zajedničke strategije. Glasnogovornik vlade Steffen Seibert ponovio je u ponedjeljak gotovo doslovno izjavu koju je njemačka kancelarka Angela Merkel dala prošle sedmice: Njemačka podržava "što su naši američki, britanski i francuski saveznici kao stalni članovi Vijeća sigurnosti UN-a preuzeli na taj način odgovornost”. Njemačka uloga je u ovom slučaju prije svega daljnji pritisak na Rusiju, koja je dosad blokirala svaki pokušaj Vijeća sigurnosti UN-a da pronađe političko rješenje za Siriju.
Istodobno, njemački ministar vanjskih poslova Heiko Mass založio se u Vijeću ministara vanjskih poslova EU u Luksemburgu za novi pokušaj političkog rješenja. On želi stvoriti "novi međunarodni format uticajnih država" koji bi pokušali naći izlaz za situaciju u Siriji. Ambiciozan poduhvat, nakon što su u Ženevi, nakon devet propalih rundi, pregovori sa Rusijom vođeni uz posredovanje specijalnog izaslanika UN-a Staffana de Mistura, zaglavili u ćorsokaku. Nisu rezultirali čak ni pauzom a kamoli prekidom vatre.
Kako bi Berlin trebao postupati prema Moskvi?
Zapadni partneri žele se držati pregovora kao jedinog puta za izlazak iz sukoba. Ovdje Njemačka traži mogućnost diplomatskog formata i novi mogući zamah vidi u činjenici da bi Rusija, nakon najnovije eskalacije, mogla potaknuti napredak na pregovaračkom stolu. Da ne postoji rješenje bez Rusije je u Njemačkoj konsenzus s kojim su se svi pomirili. Kako uvjeriti Rusiju da udovolji zahtjevu njemačkog ministra vanjskih poslova i ponudi konstruktivne prijedloge, ostaje zagonetka.
Heiko Maas, za razliku od svog prethodnika iz Socijaldemokratske stranke Sigmara Gabriela, nakon prvog mjeseca na funkciji njemačkog šefa diplomatije zastupa stav da bi se njemački ton prema Moskvi trebao zaoštriti. Nedavno je otvoreno kritikovao stav kancelarke Merkel, koja insistira na sankcijama protiv Rusije. Čak je i predsjednik Frank-Walter Steinmeier upozorio na "galopirajuće otuđenja" između Rusije i Zapada. "Gotovo da više nema baze za povjerenje", upozorio je on. Na početku svog trećeg mandata u 2013. godini, njemačka kancelarka Angela Merkel suočila se s ruskom aneksijom Krima. Tada je ona, kao organizatorka evropske politike, tražila da se vodi politika sankcija EU prema Rusiji. Njena vlada u sopstvenom interesu mora sada dokazati da može dati doprinos stabiliziranju situacije u Siriji.