Berlin i Brisel protiv pristupanja Turske u EU

Mnogi smatraju da je propalo pristupanje Turske Evropskoj uniji. A sada su i dvoje najjačih njemačkih kandidata za mjesto kancelara jasno stavili do znanja da teže prekidu pregovora. Erozija pravne države, koja se događa u posljednjih 12 mjeseci, od propalog pokušaja puča, dovela je do promjene kursa i kod socijaldemokrata.

Još u aprilu ove godine ministar spoljnih poslova, Zigmar Gabrijel (SPD) je izrazio nadu da bi Turska mogla ostati kandidat za priključenje EU. No, nakon masivnih napada iz Ankare i Gabrijel je odustao od svih napora da se za Tursku zadrži pravo priključenja EU. SPD-ov kandidat za kancelara, Martin Šulc, nekadašnji zagovornik priključenja Turske EU, slijedio je ove korake. Čak je i u duelu sa Angelom Merkel u nedjelju konsekventno tražio prekid pregovora sa aktuelnim predsjednikom Erdoganom.

Nakon kratkog oklijevanja i kancelarka Merkel je izrazila isti stav. Tako je prvi put izrekla ono što je jasno već mjesecima: "Turska ne može pristupiti Evropskoj uniji".

Kraj pregovora

Odluku o tome treba da donese Evropska unija, ali i u Briselu već ima prominentnih zagovornika: već u julu je, tokom posljednjeg sastanka turskog ministra spoljnih poslova Mevluta Čavušoglua i evropske komesarke za spoljnu politiku i bezbjednost, Federike Mogerini bilo je jasno da se pregovori ne mogu nastaviti.

Šef Evropske komisije, Žan-Klod Junker je u utorak prošle sedmice, u svom govoru u Briselu, izjavio kako se Turska ogromnim koracima udaljava od Evrope. On je istina upozorio, ali je Erdogan to iskoristio da Uniji prebaci odgovornost za propast pregovora. A na takav način Turska nikada neće pristupiti EU.

Savjet ministara EU bi teooretski već na sastanku ministara spoljnih poslova ovog vikenda, ili na Samitu EU u oktobru, mogao da donese odluku, što se u stvari ne isključuje: nakon 12 godina EU ponovo zatvara vrata za Tursku. Tada bi bilo moguće u potpunosti prekinuti isplatu pomoći Turskoj, jer to do sada iz pravnih razloga nije bilo moguće.

I to ne može nikog da iznenadi, s obzirom da Turska nije ispunila pristupne kriterije koji su zacrtani evropskim ugovorima. Takođe i pretvaranje turske države u autokratiju, nakon referenduma o reformi ustava kojim su usvojene promjene i data veća vlast predsjedniku Erdoganu, pristup EU jednostavno čini nemogućim. Prekid pristupnih pregovora, koji dolazi od strane EU, bio bi novum u istoriji, ali i simboličan korak. Jer, pregovori su praktično na ledu od decembra prošle godine kada je Savjet ministara EU odlučio da se neće otvarati nova poglavlja. No ni u posljednjih dvanaest godina pregovori nisu doveli ni do kakvog uspjeha.

Kada je riječ o odnosu s Njemačkom, 2005. je prije svih socijaldemokratska vlada gajila nadu da bi se, tada još prijateljski nastrojen prema Evropi, premijer Redžep Tajip Erdogan mogao primiti u klub. Kada je u novembru 2005. kancelarka Angela Merkel preuzela vođstvo od prethodnika iz SPD-a, Gerharda Šredera, naslijedila je i pristupne pregovore s Turskom. Do tada je kao vođa opozicije bila protiv prijema Turske. Njena partija je za Tursku bila pronašla rješenje u vidu 'privilegovanog partnerstva'.

I Merkel je imala pravo: nada u istinsko približavanje Turske EU je propala zbog toga što se Erdogan sve više udaljavao od vrijednosti koje zastupa zajednica evropskih naroda.

Nije kraj svake politike

No, i ako dođe do kraja pristupnih pregovora, EU i Turska ostaju i dalje politički i ekonomski povezane. EU želi svakako da i dalje sprovodi sporazum o izbjeglicama postignut s Turskom. I njemačka vlada želi da nastavi da razgovara s Ankarom, ako ni zbog čega onda zbog 50 Nijemaca koji sjede u turskim zatvorima.

Turska bi željela da zadrži i dalje unaprijedi životno važnu carinsku uniju sa Evropom. A Evropa sa carinskom unijom ima važan adut u svojim rukama. Takođe su tu i bezbjednosni razlozi - na primjer u borbi protiv islamističkog terora i članstva u NATO-u, zbog kojih bi evropske države morale i htjele da sarađuju.

Turska u svakom slučaju ima alternativu - barem u bezbjednosnoj politici: Rusi bi mogli da joj, pored energije, isporuče i oružje poput raketnih sistema, strahuju analitičari u Briselu. Erdogan se pak još uvijek ne igra s članstvom u NATO, ali je njegov odnos s Trampovom vladom napet.

Prekid pristupnih pregovora s EU nije kraj politike prema Turskoj ali je bolan rez. Jasno je da Turska prema članu 49 Ugovora EU nije više evropska država, kojoj bi nepobitno morala da budu otvorena vrata Unije.

Čvrst stav prema Turskoj mogao bi biti za nauk drugim kandidatima sa Balkana, kada je riječ o pristupanju EU. Ako se Bosna i Hercegovina, Makedonija, Srbija i Kosovo ne budu držali pravila, proces približavanja bi se mogao okrenuti u drugom smjeru.