Beograd protiv političkog nasilja | Politika | DW | 09.12.2018
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Reklama

Srbija

Beograd protiv političkog nasilja

Prebijanje opozicionih političara, propaganda i opšte nezadovoljstvo razlozi su što je beogradskim ulicama sinoć protestovalo više od deset hiljada građana. Ni kiša, ni propagandna mašina nisu ih mogli spriječiti u tome.

Kišica još pomalo prska. U Čika Ljubinoj se na mokroj ulici preliva odsjaj izloga skupih radnji i prepunih kafića. Subota je naveče u balkanskoj prijestolnici zabave. Masa se kod Platoa ispred Filozofskog fakulteta skupila još prije 18 časova, teško se prolazi između Knez Mihailove i Studentskog trga.

„Stop krvavim košuljama" je naziv skupa koji ima namjeru da okupi građane oko protivljenja političkom nasilju u zemlji. A to nasilje je posljednji put kulminiralo prebijanjem opozicionog političara Borka Stefanovića i njegovih saradnika u Kruševcu krajem novembra.

Medijska priprema događaja na televizijama sklonim aktuelnoj vlasti proticala je tokom subotnjeg dana u rutinskom okviru: Demonstracije su dokaz da opozicija ne voli Srbiju, tajkuni oblače žute prsluke, protiv nasilja demonstriraju oni koji pozivaju na silovanje i vješanje. Ta svakodnevna medijsko-artiljerijska priprema trebalo je da obeshrabri neodlučne i da mobiliše provladine fanove na društvenim mrežama.

Ko smije da govori?

Izgleda da – sa stanovišta vlasti – ni kiša ni hiperventilacija propagandne mašine nisu djelovali dovoljno dobro. Ljudi su se protestno okupili u takvom broju da mogu da naprave buku koja se čuje u cijelom gradu.

Na transparentima koje dijeli jedan srednjovječni čovjek piše „Ko je sljedeći?". Poneka srpska zastava. I to je sve. Gledam u lica oko mene. Sjedokosa gospoda u tihom razgovoru, pedesetogodišnjaci ozbiljnog izraza lica, djevojke koje prave selfije (zamišljam da ispod fotke pišu „ja i demonstracije") grupice mladića koji pričaju u isti mah.

U atmosferi nema otrova.

Serbien Proteste in Belgrad

Prema procjenama organizatora na protestima se okupilo više od 10.000 ljudi

U kafanama, pravim i virtuelnim, su Beograđani naročito žustro raspravljali o najavljenom spisku govornika. Poznata glumica Mirjana Karanović i košarkaški trener Duško Vujošević su odavno postali projekcione površine za mržnju onog dijela nezadovoljnika koji ne vole vlast jer je makar formalno prozapadna, ali još manje vole antinacionalističke stavove. Tako je DSS otkazao učešće na skupu zbog navodnih antisrpskih stavova govornice.

Postojale su policijske naznake da bi se neke navijačke grupe mogle umiješati među demonstrante i da bi cilj agresije mogli biti najavljeni govornici. Organizator je stoga odlučio da ih povuče i da se masi obrati samo glumac Branislav Trifunović.

Uključuju razglas. Loše se čuje šta Trifunović govori. Razabire se da mu je aktuelna vlast odvratna i da će protesti proteći mirno, te da vlast ne može sakupiti toliko šipki i fantomki koliko ljudi je došlo da se usprotivi nasilju. Nema dugih i zamornih političkih govora, mada su opozicioni političari tu. Niko od njih nije podlegao iskušenju da glumi lidera. To je ovom skupu bez stranačkih obilježja dalo za građane prihvatljiviju formu.

„Bando krvava"

Kao po komandi kiša prestaje tačno za početak šetnje. Okupljeno mnoštvo se kretalo od Studentskog trga prema Trgu republike, a onda prema Skupštini.

Iz mnoštva se sve jasnije čuju povici „lopovi, lopovi", a odmah potom skandiranje „bando krvava".

Efektna je ta parola. Malo nezgrapna. Naime, banda koju tim nazivom časte gospoda demonstranti, nije krvava već proizvodi krvavost kod drugih. Ali može da prođe i sa slikovitim značenjem – kao banda koja je okrvavila ruke, pa je tako – krvava.

Na pamet pada i poprilično raširena polupsovačka izreka „bando crvena". To se možda moglo vikati u Miloševićevo vrijeme nacional-komunista. Pošto naprednjačka ekipa ima upečatljivo antikomunističko i ekstremno desno porijeklo, onda mu „bando krvava" dođe zgodnije.

Preusmjeravanje jeda

Samo što je kolona došla do Skupštine tu ih je kraj „zida plača" dočekao čovjek sa megafonom. On je masi objašnjavao sudbinu Srba nestalih na Kosovu. Politički smisao njegovog pojavljivanja na rubu demonstracija možda je prepoznatljiv po paroli koja se nalazi iza njega: „DOS-ovski režim" – onaj poslije pada Miloševića, je navodno kriv za svu nesreću Srba.

Kao da je iskočio iz omiljene argumentacije predsjednika Vučićaza sve su krivi oni prije njega. To podrazumijeva da su i ovi koji demonstriraju protiv nasilja, ako među njima ima nekadašnjih DOS-ovaca, opet krivi za sve. Naročito za Kosovo.

To je pokušaj preusmeravanja pažnje građana sa bahatosti vlasti na bahatost nekadašnje vlasti, a sadašnje opozicije. I pokušaj manipulacije kosovskim emocijama.

Masa je uz stalno dobošarenje na čelu kolone, kao u doba studentskih demonstracija, iza Skupštine skrenula u Takovsku. Redari su preusmeravali ljude na desnu stranu ulice, a onda sam shvatio i zašto. Pomalo nadrealno mi je djelovala kolona od stotinjak demonstranata u procesiji sa simbolima pravoslavlja i opomenama da se ne smije izdati Kosovo. Ta kolona je išla u suprotnom smjeru od pravca kretanja mase.

Av, av, av

Na kombiju sa megafonskim zvučnicima grunula je stara dobra tužbalica Dorđa Balaševića o nedostatku građanske hrabrosti: Otkud svi ti paraziti / što su nam zagustili / nemoj stari moj / krivi smo mi / što smo ih pustili… sa opominjućim refrenom – Putuj Evropo…

Ono što je tokom cijele šetnje bilo žamor protkan povremenim skandiranjem, dobovanjem i zviždanjem, u Takovskoj je pred zgradom RTS-a preraslo u istinsku, prepoznatljivu emociju. Negativnu. Ljudi su se, očito, ljuti na televiziju koju finansiraju iz svog džepa.

Povici „Av, Av", „Ua", govorili su jednoznačno šta okupljeni misle o uređivačkoj politici javnog servisa. Oni misle da je to vladin propagandni servis.

Broj ljudi je tokom šetnje stalno rastao. Najmanje desetak hiljada ljudi je prošlo Takovskom i dalje Svetogorskom do Trga Republike.

Smiješna strana

„Daleko malo ljudi je prisustvalo protestu." Ova nepismena rečenica spada u furiozan dvominutni nastup jedne simpatične koleginice sa nekadašnje gradske televizije. Nastup osobe u bijeloj bundici koja se lažno predstavljala kao reporterka vjerovatno će ući u anale stupidne propagande.

Gospođica je o demonstracijama govorila kao da je direktno poslata iz centrale vladajuće stranke. Ali je instrukcije izgovarala teško, nepovezano i sa izrazitom dozom antitalenta i za najprostije propagandno novinarstvo te će joj nastup poslije protesta donijeti besmrtnu slavu među beogradskim fanovima željnim smijeha.

U sjećanju ostaje i redar koji je na sebi imao žuti prsluk i išao ispred automobila sa zvučnicima. Kada je ugledao Skupštinu, počeo je glasno da psuje predsjednika Vučića. „Lomio sam Miloševića, slomiću i tebe!"

A bujica psovki koja je potom uslijedila ne može se ovdje ponoviti. Mašta čitalaca vičnih srpskom jeziku dovoljno je razvijena te će taj crvenbanski koloplet s lakoćom zamisliti.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android

Preporuka redakcije