Beograd: Osuda ratnih zločina
25. juni 2005Uočljivo je da danas nema zvaničnih stranačkih niti bilo kojih drugih komentara povodom zajedničkog saopštenja u kome su osuđeni svi ratni zločini. Jedni se plaše da taj događaj ne preuveličaju, a drugi izbjegavaju da bilo šta kažu što bi se moglo protumačiti kao popustljivost Koštunice i srpskih funkcionera sa druge strane Drine. S obzirom na dosadašnji odnos prema ratnim zločinima u ratovima na prostorima bivše Jugoslavije, ovo bi se čak mogao okarakterisati kao napredak premijera Vojislava Koštunice. Njegova stranka je u veoma bliskim odnosima sa Srpskom demokratskom strankom i to je uveliko uslovljavalo i njegov odnos prema ratnim zločinima prema drugim narodima.
U nekim srbijanskim političkim krugovima, pak, postavlja se pitanje zašto je morao da čeka na sastanak sa najvišim funkcionerima iz Republike Srpske pa da to uradi. Očigledno, radi se o pokriću pred domaćom javnošu. On o tome posebno vodi računa, jer istraživanja javnog mnenja odavno već govore da njegova polularnost i vlade koju predvodi drastično opada.
Pada u oči, međutim, da se u zajedničkom saopštenju pominje samo «masovni zločin u Srebrenici», ali ne i genocid. Građanski orjentisane ličnosti vide u tome izbjegavanje sučeljavnja sa činjenicama iz nedavne prošlosti. Sve dotle dok se događaji ne nazovu pravim imenom ne može se govoriti o sučeljavanju sa prošlošću u pravom smislu riječi. Isto tako, u tom dokumentu se kaže da je u BiH vođen građanski rat. Time se izbjegava kvalifikacija da se radi o agresiji, kako je navedeno u tužbi BiH protiv Srbije i Crne Gore pred stalnim međunarodnim sudom u Hagu.
Pojedini političari pokušavaju da uporede sadašnji stav Koštunice sa najavljenim odlaskom predsjednika Srbije, Borisa Tadića, u Serebrenicu na desetu godišnjicu genocida u ovom gradu. I jedno i drugo se tretira kao gest dobre volje, a šef poslaničke grupe Stranke «G17» Miloljub Albijanić namjeru Tadića ovako komentariše:
«Mislim da je odlazak predsednika Republike, pre svega, moralni čin. U to ne treba mešati politiku, u to ne treba mešati pravo. Sasvim je sigurno da čovek ide da se pokloni žrtvama zločina koji su počinjeni u Srebrenici. Ja mislim da sve dalje i mimo toga komentarisati je neukusno».
Odnos Koštunice prema zločinima, ipak, ima i širu političku dimenziju, ali bez
obzira na sve nedostatke u saopštenju o njegovim razgovorima sa najvišim zvaničnicima iz srpskog entiteta u BiH, ovakav način tretiranja desetogodišnnjice genocida u Srebrenici vjerovatno će biti model za ponašanje i državnih organa.