Beograd na vodi – Hristos se rodi
2. august 2018
Šta biste vi uradili da vam neko stavi na raspolaganje veću svotu novca? Recimo, tri stotine miliona dinara? Mogli biste da ljetujete u Grčkoj i vi i vaša deca, i unuci i čukununuci. Ukupno je to 12.500 skromnih ljetovanja za dvoje. Ili isto toliko prosječnih penzija. Koliko teško bolesne djece može da nabavi skupi lijek iz inostranstva za dva i po miliona evra?
E, grad Beograd će toliko da potroši na novogodišnju dekoraciju. Zaludu prethodne afere sa jelkama. Suma koja će da se pretvori u svjetlost pa u ništa biće ove godine rekordna.
To nam u oči kaže gradska vlast. Valjda smo je zato izabrali. Argumentacija novog gradskog bosa je zapanjujuće jednostavna. Njemu je to važno. A i turisti će da navale.
Zamišljam gradonačelnika kako sa balkona sjetno, ali ne i bez ponosa posmatra svoje djelo u novogodišnjoj noći. Pred njim more svjetlosti. U srcu mir. Nikada niko nije tako okitio grad. Niko.
A plamičci svjetlosnih zečeva, saksofona i buzukija blistaju u očima oduševljenih Slovenaca, Kineza i Iranaca. Naše bezvizne braće.
Otkud buzuki, tradicionalni srpski instrument, među novogodišnjim nakitom? Tako hoće gradski crtači koji opisujući propozicije konkursa i traženu robu precrtavaju figure iz kataloga prošlogodišnjeg pobjednika na tenderu. Samo firme koje znaju šta je pravi buzuki mogu da se nadaju uspjehu.
A to je prije svih firma Kip lajt. Ta firma ima jakog grčkog partnera – Fotodiastasi. A njegov moto je – „perfekcija je naša strast". Tako solunsko-atinski perfekcionosti i njihovi srpski partneri već ko zna od kada jedini pristupaju gradskoj kasi Beograda jer – jedini umiju da sviraju na buzukiju od svjetlosti.
Ta vještina, ta virtuoznost, izaziva divljenje.
Gradski izbori su pokazali da Beograđani većinski žele rupe na kolovozima, sulude fontane i novogodišnje more svjetla sa nebeskim buzukijima. Da žarko žele zaostali način otpremanja i deponovanja smeća, poluraspadnute autobuse i tramvaje u kojima je ljeti pakleno a zimi sibirski, ali i veliki, zlatni Beograd u novogodišnjoj noći. Hoće opasne fasade i bezopasne zeke.
Zadivljujuća je ta većinska volja po kojoj je iluzija uvek bolja od činjenica. Ružičasti mediji građaninu uvijek bolje objasne koliko je bogat od njegovih rođenih džepova. Predsjednik je u pravu, a dijete koje je zbrisalo na Zapad živi u teškim zabludama. Medijsko vašarište je postalo dominantni način razmišljanja. Beograd na vodi – Hristos se rodi. Ima se, može se. Nek crknu svi koji drukčije misle.
Hajde da uporedimo novac koji se, recimo, u jednom od najbogatijih njemačkih gradova, Diseldorfu, izdvaja za božićnu rasvjetu centra sa ovih tričavih dva i po miliona evra u Beogradu. Šljašteći stari grad i pješačka zona na Rajni koštaju 50.000 evra. Od toga privatne radnje pokrivaju 30.000. A grad prijeti, ako ne učestvuju svi, da će smanjiti svjetlosne efekte. Oni dokupljuju rasvjetu, ne kupuju novu.
Dakle, Beograd vrijedi 50 puta više od Diseldorfa. Nije baš da srpska metropola u decembru blista jače i ljepše. Ali u Diseldorfu nemaju buzuki.