Beč dobija mezarje

U prostranoj i toploj prostoriji najvećeg bosanskohercegovačkog džemata u Beču vjernici tiho i staloženo obavljaju molitvu. Kasno je poslijepodne, klanja se Ikindija-namaz. Pogled kroz prozor najavljuje kišu, bečke bakice šetaju pse. Sa zida u hodniku veliki bijeli sat iz trena u tren podsjeća i upozorava; vrijeme svima teče istom brzinom. No samo spoznaja smiruje dušu, priča nam hadžija Esad Liskovica dok se nakon molitve pozdravlja sa prijateljima.

„Nikad te niko ne pita gdje ćeš rođen biti i gdje ćeš umrijeti. Tu gdje si umro, ti bi se trebao i ukopati“ kaže Esad Liskovica. „Jer Allahova je zemlja, potpuno je svejedno gdje se čovjek ukopa. Puno je važnije da on za života radi ono što je Allah propisao.“

Sedam godina na čekanju

Nakon gotovo sedam godina čekanja Beč dobija prvo islamsko groblje. Zemljište u 23. bečkom okrugu bilo je poklon grada Beča, Islamska zajednica je uz pomoć mnogobrojnih donatora u infrastrukturu uložila gotovo jedan milion eura. Na mezarju sa 4.500 parcela, sahrane će se obavljati po svim islamskim propisima – počevši od pranja preminulog, preko mogućnosti za klanjanje dženaze, pa do pravca u kojem će preminuli biti položen u zemlju – naime glavom prema Meki. Islamsko mezarje predstavlja veliko olakšanje za mnoge muslimane u zemlji, objašnjava poslanik u bečkoj skupštini Omar al Rawi.

„Islamski propisi kažu da preminuli treba biti sahranjem što prije i to tamo gdje je preminuo“, objašnjava Al Ravi. „Upotreba hemijskih sredstava - kako bi se moglo sačekati da preminuli dobije mjesto u avionu koji će ga vratiti u zemlju porijekla i kako bi sahrana tek tada mogla biti obavljena - teološki gledano, to nije ispravno.“

Na centralnom groblju nema mjesta

U Austriji živi gotovo 450.000 muslimana, u Beču su oni do sada bili sahranjivani na bečkom centralnom groblju gdje već zadnjih nekoliko godina nema mjesta i gdje nisu mogli biti ispunjeni svi islamski propisi. Tako su članovi porodice svoje najmilije do sada najčešće transportovali u zemlje porijekla, što je, osim birokratskih komplikacija značilo i velike troškove. Među Bosancima i Hercegovcima u Austriji postoje različiti stavovi o tome gdje treba biti pokopan, u BiH ili u Austriji. Aldin Salčinović smatra da ukop treba obaviti tamo tamo gdje živi najveći broj članova porodice preminulog.

„Ja bi se lično dole u Bosni sahranio, mislim, da mi se dženaza klanja. Zato što imam više familije dole, da mi dođu, da mi prouče Fatihu, jer je veći sevap. Za mene i za njih je onda veći sevap isto.“

Dileme oko mjesta ukopa

Mnogi Bosanci i Hercegovci koji su u zadnjem ratu protjerani sa svojih ognjišta i od svojih mrtvih u dilemi su oko pitanja gdje da se sahranju, zabrinuti da bi im se u mjestu porijekla mogao izgubiti trag. Hadžija Sead Liskovica o ovom pitanju razmišlja univerzalnije.

„Brisanje tragova na jednom mjestu,... Allah objavljuje Islam kompletnom Ummetu (svim vjernicima) na zemaljskoj kugli. Ako se na jednim mjestu gase korijeni muslimana, na drugom se rađaju! Nije bitno da ljudi o kostima vode računa, bitnije bi bilo da ljudi vode računa o živima i da vode računa o Islamu za života. A poslije smrti, ta priča se završava."