Autoput Bar-Boljare samo na papiru

Početak izgradnje auto puta od Bara do Boljara je svečano ozvaničen još 2009. godine uz prisustvo tadašnjih premijera Srbije, Hrvatske i Crne Gore – Mirka Cvetkovića, Jadranke Kosor i Mila Đukanovića. Iako su stručnjaci još tada ukazivali da Crna Gora ne treba da ulazi u taj posao, te da treba razmisliti o izgradnji magistralnog puta i alternativnim pravcima, jer bi zbog nepristupačnog terena, kilometar puta bio najskuplje izgradjen na svijetu, vlada je prvo mjesecima bezuspješno pregovarala sa hrvatskim Konstruktorom, zatim sa grčko izraelskim konzorcijumom Aktor Šikunbinui i sa grupom kineskih kompanija. Prema posljednjim informacijama, novi tender bi mogao biti raspisan naredne godine.

Isplativost pod znakom pitanja?

Srbija je zvanično počela da gradi prvu dionicu auto puta kroz tu zemlju, od Uba do Lajkovca, ali zbog problema sa eksproprijacijom zemljišta radovi faktički nisu ni počeli. Stručnjak za saobraćaj Milan Vujanić ne spori potrebu izgradnju Koridora 10, ali kaže i da je očigledno da projekti nisu bilo dobro pripremljeni. “Koridor 10 će se sigurno izgraditi samo je pitanje da li ćemo manje ili više izgubiti. Nikada nemate dovoljno para, i uvijek imate dovoljno para. Nikada nemate dovoljno para za nešto što nije isplativo i imate dovoljno para, kada je riječ o prioritetima. To znači da argumentacija i projekti koji su predstvljeni ljudima koji odlučuju nisu bili dobro pripremljeni”, kaže Vujanić.

Njegovi mišljenje, međutim, ne dijeli stručnjak za investicije Mahmut Busatlija, koji uporno upozorava da izgradnja auto puta ne bi bila isplativa.

“ Ukoliko pogledate broj turista koji dolaze u Crnu Goru u ljetnoj sezoni i pretpostavite da u jednom automobilu ima samo jedna osoba i da svi dolaze preko Beograda, promet u ta dva ljetna mjeseca, bio bi ravan prometu preko mosta Gazela u dva, tri dana. To je veoma malo u odnosu na potrebe da se takvi projekti isplate. Jer, ako gradite auto put, onda morate da računate da se islati za sedam do deset godina, a ne da bacite tolike pare na auto put koji će se isplatiti tek za 30 godina. Zbog toga se ne može ni naći novac za put”, kaže Busatlija.

Međunarodna pomoć

Srbija i Crna Gora trebalo bi da počnu rekonstrukciju željeznice od Bara do Beograda, gdje je sada prosječna brzima vozova oko 40 kilometara na sat, na nekim zahtjevnim dionicama svega 30 kilometara. Studija, koju je finansirala italijanska vlada, predviđa ulaganja oko 336 miliona eura, od čega Srbija treba da obezbijedi 198 miliona eura, da bi se obezbijedila prosječna brzina vozova od 85 kilometara na sat.

Sve se češće čuje da će dvije zemlje zajedno od međunarodnih finansijskih institucija tražiti pomoć za izgradnju putne i željezničke infrastrukture od Bara do Beograda. Bušatlija smatra da bi Srbija i Crna Gora morale zajedno da predlože isplative, realne projekte izgradnje infrastrukture kako bi dobili pomoć EU, te da nikako ne smiju da ulaze u ta posao od domaćeg novca, jer bi to dovelo do velikog, novog zadužvanja. Prema njegovim riječima, izgradnja infrastrukturnih projekata treba i da se zasniva na privatno- javnom partnerstvu.

O tome su nekoliko puta razgovarali i ministri Milutin Mrkonjić i Andrija Lompar, ali osim najave formiranja zajedničke komisije koja će raditi na izgradnji saobraćajne infrastrukture, konkretnih pomaka nije bilo. Zato, svima, koji žele da putuju ka Crnoj Gori, a koji od odmora ne žele da u prevozu gube dva dana, i stavljaju glavu u torbu preostaju preskupe avionske karte od Beograda do Podgorice ili Tivta.

Autor: Vesna Rajković

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić