Austrijski desni ekstremisti su pokazali pravo ružno lice | Politika | DW | 19.05.2019
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Reklama

Politika

Austrijski desni ekstremisti su pokazali pravo ružno lice

Austrijski ekstremni desničari su sami sebe zasad izbacili iz političke igre svojom drskošću i arogancijom. Slučaj FPÖ-a je upozornje za konzervativce koji se uzdaju u saveze s desnim strankama, komentira Barbara Wesel.

Heinz-Christian Strache (Reuters/L. Foeger)

Heinz-Christian Strache

Snimci tajnog sastanka austrijskog vicekancelara Hajnc-Kristijana Štrahea sa navodnom izaslanicom ruskog oligarha na Ibici su veliki teatar. Kako se sada već bivši šef Slobodarske partije Austrije (FPÖ) baškari na kauču, pijan i prilično razuzdan – to je bio poklon za njegove političke protivnike i upozorenje za konzervativnog kancelara Sebastijana Kurca. Štrahe je sa lica strgao ostatke građanske maske. Ispod je ostala ružna grimasa.

U suštini „tajna operacija Ibica" nije donijela neočekivana saznanja o karakteru Štrahea i njegovih partijskih drugova. Jedino može biti zapanjujuće besramno ponašanje lidera FPÖ i to kako navodnim ruskim investitorima obećava državne tendere u zamjenu za donacije stranci, kako u računicu ubacuje i kupovinu jednog velikog lista. Štrahe se ponašao kao da je gazda Austrije sa svim njenim građanima.

Prava narav FPÖ je bila odavno vidljiva

Otkriće dolazi poslije čitavog niza skandala koji su stavili pod pritisak bečku koaliciju konzervativaca i desničarskih ekstremista.

Čuli smo već za veze FPÖ sa jednim članom takozvanih Identitaraca koji je dobio novac od masovnog ubice iz Krajstčerča. Slobodarci su takođe pokrenuli kampanju protiv javnog servisa ORF jer je voditelj postavio opravdano pitanje o jednoj nacističkoj karikaturi za koju je odgovorna stranačka omladina FPÖ.

Barbara Wesel

Barbara Wesel

Drugi političar FPÖ je poredio ljude sa pacovima, a na jednoj pivskoj večeri, na kojoj su se okupili članovi, pjevale su se nacističke pjesme – niz takvih incidenata je beskonačan. Slobodarci su već duže vrijeme van demokratskog spektra partija jer su svjesno odustali od povlačenja linije između sebe i neonacista ili drugih radikalnih desničarskih grupa.

Afera sa Ibice je udarac za planirani savez desničara u narednom sazivu Evropskog parlamenta. Njihovi lideri sliježu ramenima, čas se predstavljaju kao žrtve neprijateljskih kampanja, čas kao da ne nemaju nikakve veze s onim s čime ih se konfrontuje. Ali slučaj FPÖ ponovo pokazuje da oni ne žele reformu EU, već njeno uništenje. I da je njihov politički model nastanjen dijelom u Rusiji, a dijelom u fašizmu.

Sa „slučajem Ibica" su izgleda definitivno pokopane nade Matea Salvinija, italijanskog ministra unutrašnjih poslova i šefa desničarske Lege, da bi na evropskom nivou mogao da sarađuje sa umjerenim konzervativcima i tako zbilja stekne uticaj na evropsku politiku.

Mlako distanciranje

Manfred Veber, bavarski demohrišćanin i prvi kandidat Evropske narodne partije na predstojećim izborima, distancirao se od njih nakon ove afere. Oduvijek je, kaže, govorio da lijevi i desni ekstremisti i populisti nisu dio rješenja. Nejasno je zašto ovdje pominje ljevicu kada se radi samo o desničarskim ekstremistima. Nejasno je i zašto je njegovo distanciranje tako mlako.

Nažalost je upravo Manfred Veber godinama žmurio na uspon samoproglašenog antidemokrate Viktora Orbana do pozicije mađarskog samodršca koji se odavno otvoreno bori protiv evropskih vrijednosti i normi. I nažalost je upravo Orban bio uzor Salviniju i drugima koji žele da preuzimaju njegove recepte.

Da li se Manfred Veber toga stidi toliko da izbjegava da govori o aferi austrijskih Slobodaraca? Ako sada konačno ne prepozna šta se kuva u desnom ćošku Evropskog parlamenta i da se sa takvim strankama ne mogu praviti politički dilovi – onda ni tom čovjeku nema više pomoći.

Ko uđe u blato isprljaće se

Austrijski kancelar Sebastijan Kurc je vjerovao da može da jaše desničarskog tigra. U posljednje vrijeme su Slobodarci isključili sve kočnice i sve više zagorčavali život Kurcu u vladajućoj koaliciji. Kurc želi da sačuva ostatke vjerodostojnosti kao građanski konzervativac, ali su Štrahe i kompanija vukli Vladu sve više u desni ekstrem. Kancelar je morao da zna da se takva koalicija na duži rok ne može ni opravdati ni održati.

U suštini je jednostavno: ko uđe u blato – isprljaće se. Ko vjeruje da može da se upušta u bilo šta sa desničarskim ekstremistima i drugarima neonacista – postaće njihov korisni idiot. Ne može biti vladajuće koalicije sa ljudima koji zapadne demokratije nazivaju „dekadentnima" i sanjaju diktature putinovskog tipa.

Slučaj „Štrahe na Ibici" je posljednje upozorenje za sve u Evropi koji misle da mogu sarađivati sa desničarskim ekstremistima i preživjeti kao demokrate. Prekasno je za poziv „Odoli počecima". U međuvremenu se mora kazati: „Ni slučajno nemojte tako nastaviti".

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android

Preporuka redakcije