Asanž, pretposljednji čin? | Politika | DW | 07.09.2020
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Reklama

Politika

Asanž, pretposljednji čin?

U Londonu počinje proces koji može da zapečati sudbinu Džulijana Asanža, čovjeka koji je svijetu otkrio američke ratne zločine. Ako bude isporučen u SAD, gotovo izvjesno ga čeka doživotna robija.

Od desetak zatvora u Londonu, britansko pravosuđe je za Asanža odabralo Belmarš. Zatvor sa visokim mjerama sigurnosti na istoku glavnog grada zapravo je napravljen za teroriste i teške zločince. Uslovi u zatvoru su loši - čak i na Vikipediji piše da je Belmašr "britanski Gvantanamo".

U ponedeljak (7. septembar) ujutru tamo će se otvoriti jedna brava, ona na ćeliji u kojoj je Džulijan Asanž (49). Osnivač platforme Vikiliks biće odveden u sudnicu Centralnog londonskog suda. Tamo se u naredne tri sedmice odlučuje o njegovoj sudbini: da li će biti izručen Sjedinjenim Državama na osnovu optužnice u osamnaest tačaka? U Americi mu prijeti da bude osuđen na 175 godina zatvora.

Poslanica njemačke Ljevice Hajke Henzel otputovala je u London da prati saslušanje. Kaže da je riječ o "političkom procesu protiv istraživačkog novinara", kako naziva Asanža. Što je najgore, dodaje Henzel, Asanža SAD gone ekstrateritorijalno, dakle iako je djelovao iz Evrope.

Moćni neprijatelji

Asanž, dobitnik brojnih novinarskih priznanja, ima moćne neprijatelje. To je posebno postalo jasno 2017. kada je američki šef diplomatije Majkl Pompeo nazvao Vikiliks "nedržavnom neprijateljskom obavještajnom službom". Pompeo je tada bio svježe izabran za šefa CIA. Tadašnji ministar pravosuđa Džef Sešns nazvao je hapšenje Asanža "prioritetom".

UK Protest gegen Auslieferung von Julian Assange | Roger Waters (picture-alliance/AA/I. Tayfun Salci)

Brojne javne ličnosti, poput Rodžera Votersa, iskazale su podršku Asanžu

Vikiliks je 2010. objavio oko pola miliona povjerljivih i tajnih dokumenata američke administracije o ratovima u Iraku i Avganistanu. Tu su dokazi o američkim ratnim zločinima. Kada je objavljen video pod naslovom "Kolateralno ubistvo", Vikiliks je preko noći postao poznat. Na snimku se vidi kako se iz američkog vojnog helikoptera nad Bagdadom puca po civilima, među kojima su bili i reporteri agencije Rojters.

Uvid u američku "kuću od karata" je Vikiliks omogućio 2011. kada je objavljeno oko 250 hiljada povjerljivih diplomatskih depeša.

Kristijan Mir, poslovođa Reportera bez granica, kaže da je Džulijan Asanž "utabao put, pokazujući kako novinarstvo treba da postupa sa velikim količinama podataka". Asanž je, kaže Mir za DW, inicirao objavljivanje podataka od ogromne važnosti za svjetsku javnost. "Zato se Reporteri bez granica beskompromisno zalažu za Džulijana Asanža."

Manje prava od ratnih zločinaca u Hagu

Mir će takođe biti u londonskoj sudnici. Tamo je, doduše, ograničen pristup javnosti i nije sigurno da će za njega biti mjesta u gledalištu. To nema puno veze sa pravilima odstojanja tokom pandemije. Jer, Mir je bio prisutan još tokom prve runde saslušanja u februaru i bio je, kaže, šokiran što u Londonu nisu pokazali interes da omoguće međunarodnim nevladinim organizacijama ili poslanicima da prate proces.

"Asanž je tamo bio prisutan u staklenoj kabini. Imao je teškoća da tokom postupka kontaktira sa svojim advokatom, što je inače pravni preduslov da se postupak kvalitetno prati", kaže nam Mir.

Ai Weiwei spricht zur Presse nach seinem Besuch bei Assange im Belmarsh Gefängnis (picture-alliance/AP Photo/D. Lipinski/)

Aj Vejvej nakon što je posjetio Asanža u zatvoru, (juni 2019.)

Ali, u slučaju Džulijana Asanža ne važe načela pravne države, kaže i Nils Melcer, specijalni izaslanik UN za problem mučenja i okrutnog kažnjavanja. "Stvari koje se podrazumijevaju i koje uživaju i najgori ratni zločinci kojima se sudi recimo u Hagu, to se Asanžu oduzima: nema kontakt sa američkim advokatima, vrlo mu je ograničen kontakt sa britanskim advokatima, i nema skoro nikakav pristup pravnim spisima."

Melcer, švajcarski pravnik koji predaje na Institutu Univerziteta u Glazgovu, za DW još kaže: "To su krajnje teške procesne povrede za koje ne postoji neophodnost niti opravdanje."

Još dok je Asanž bio zatočen u ekvadorskoj ambasadi u Londonu, povrijeđeno mu je pravo da povjerljivo komunicira sa advokatom. To je poznato poslije sudskog procesa u Madridu protiv Davida Moralesa, vlasnika firme za obezbjeđenje UC Global. Ta firma je obezbjeđivala ekvadorsku ambasadu u Londonu, ali ju je zapravo, za potrebe jednog američkog klijenta - špijunirala.

Apeli za sada ne pomažu

Zato ne čudi što je sredinom avgusta 160 pravnika i novinara u otvorenom pismu upućenom britanskom premijeru Borisu Džonsonu tražilo oslobađanje Asanža. U Sjedinjenim Državama, kažu potpisnici, Asanžu prijeti montirani proces.

To pismo je tek jedno u dugom nizu apela i molbi. U julu su četrdeset novinarskih udruženja i međunarodni PEN pozvali britansku Vladu da pusti Asanža. Prethodno je isti zahtjev odaslalo 200 ljekara iz tridesetak zemalja - Asanžovo zdravstveno stanje narušeno je dugogodišnjim boravkom u skučenoj sobi u ekvadroskoj ambasadi.

Početkom februara je više od 130 poznatih osoba iz politike i kulture u Njemačkoj potpisalo sličan apel. Među njima potpredsjednik Bundestaga Volfgang Kibicki iz redova Liberala, niz bivših ministara među kojima je i donedavni vicekandelar Zigmar Gabrijel.

London Assange Auslieferungsverfahren verschoben (picture-alliance/AP Photo/F. Augstein)

Američki tužioci Asanža tretitaju kao hakera i ne terete ga što je podatke objavio, već što ih je nelegalno pribavio

Klimave optužbe

Strategija američkih tužilaca zasniva se na tome da Asanža ne napadaju kao publicistu, već kao hakera - dakle, ne što je podatke objavio, već što ih je nelegalno pribavio. Osamnaest tačaka optužnice se svodi na tri stvari: Asanž je navodno pružio tehničku podršku Čelsi Mening koja je bila izvor Vikiliksa, zatim je podsticao da isporuči dodatni materijal i na posljetku, objavom podataka Asanž je navodno ugrozio ljudske živote.

Doduše, Mening je imala pristup osjetljivim materijalima i sama, baš kao još desetine hiljada ljudi. Optužba da je Asanž podsticao da isporuči još podataka temelji se na jednoj prepisci koja može različito da se tumači.

Uz to, depeše čiji je sadržaj mogao da ugrozi nekoga bile su šifrirane, a ključ ustupljen samo pojedinim novinarima i medijima kako bi mogli da istražuju sa dužnom pažnjom. Vikiliks optužuje jednog britanskog novinara da je objavio šifru u jednoj knjizi, i tek tako omogućio čitavom svijetu pristup svom materijalu.

Kombobild Donald Trump und Julian Assange

SAD cijelom svijetu pokazuju da onaj ko informiše javnost o državnim ratnim zločinima može biti proglašen za špijuna

SAD daju primjer svima

Stručnjak UN Melcer smatra da se ne radi lično o Asanžu. "Radi se prevashodno o zločinima njegovih progonitelja, država. O tome kako gaze institut vladavine prava, kako odbijaju da pozovu na odgovornost svoje ratne zločince i mučitelje, i kako cijelom svijetu pokazuju da može biti proglašen za špijuna onaj ko informiše javnost o državnim ratnim zločinima." Ako im to prođe, kaže Melcer, mali je korak od pravne države do tiranije.

Devedesetih se u Londonu vodio još jedan postupak za izručenje koji je izazivao mnogo pažnje. Čielanski diktator Augusto Pinoče, odgovoran za desetine hiljada mrtvih i osakaćenih ljudi, trebalo je da bude izručen. No on je proces čekao u kućnom pritvoru, u kući nadomak Londona. Primao je posjete kad je htio, za Božić mu je iz Čilea došao sveštenik.

Džulijan Asanž, koji do sada nije osuđen ni za jedan zločin, krajem avgusta je prvi put poslije šest godina uživo vidio svoju partnerku i dvoje djece. Susret je trajao dvadeset minuta.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android