Arkan kao spasilac

Svjedoci Čedomir Zelenović i Branko Grujić, koji je bio predsjednik kriznog štaba srpske opštine Zvornik, tvrdili su da su u proljeće 1992. godine gradom vladale bošnjačke naoružane formacije, koje su prijetile srpskom stanovništvu i nasilnički se ponašale na ulicama. Uslijed nesigurnosti i straha veliki dio srpskog stanovništva Zvornika iselio se u susjednu Srbiju. Da bi opstali i ostali u svojim kućama, svjedočio je Branko Grujić, Srbima u Zvorniku je bila neophodna pomoć. I ona je došla 6. aprila 1992. godine.

Kako je Arkan formirao nov krizni štab

"Arkan se pojavio na vratima kriznog štaba šestog aprila negdje oko deset sati. Čim je ušao u prostoriju u kojoj je bio krizni štab, pitao je: Ko je ovdje predsjednik? Rekao sam: Ja sam. On mi je odgovorio: Nisi više! Od tog momenta Arkan je uzeo sve u svoje ruke i komandovao je svim i svačim."

Od tog trena, po tvrdnji svjedoka Grujića, počeli su progoni Bošnjaka i zločini u Zvorniku. Gradske vlasti bile su nemoćne pred divljanjem paravojnih formacija kakvi su bili "Arkanovci" i "Žute ose". Oni su, po tvrdnji svjedoka Grujića, terorisali i srpsko stanovništvo, a gradska uprava je bila prinuđena da svim paravojnicima isplaćuje lične dohotke i kad je Arkan poslije nekoliko dana otišao.

Zastupnici tužilaštva, međutim, dokazivali su da su paravojne formacije imale punu podršku lokalnih srpskih vlasti. To nije ni pobijao drugi svjedok Čedomir Zelenović.

Kako su "stvari legle"

"Ja sam bio u kriznom štabu, i mogu reći da sam podržavao i crnog đavola da pomognem da se smiri situacija. Vlasti su, dakle, podržavale paravojne snage, ali tu imaju dvije stvari. Jedno je podržavati da se sukobom riješi problem, a drugo je podržavati neku, eventualno, sta ja znam, vojnu silu da dođe tu da uspostavi neku ravnotežu jer su Srbi bili manjina i na svaki način ugroženi i onda sa tom silom da se eventualno i druga strana prinudi da se riješi problem i da legnu stvari nekako na svoje mjesto."

Da bi stvari "legle na svoje mjesto", na zvorničkim ulicama je od početka aprila do kraja jula 1992. godine ubijeno na stotine Bošnjaka. Po navodima tužilaštva, osnovani su zatočenički objekti u tvornici "Alhos", na poljoprivrednom dobru "Ekonomija", Domu kulture u Čelopeku, takozvanoj Gerinoj klaonici i školi u "Drinjači", u kojoj su počinjene masovne egzekucije. Za manje od četiri mjeseca vladavine paravojnih formacija do tada većinsko bošnjačko stanovništvo u cjelini je protjerano iz opštine Zvornik. Tek poslije toga, pripadnici paravojnih formacija su pohapšeni i istjerani iz grada, što je Karadžić, ispitujući danas dva, a prethodnih dana još tri svjedoka, nastojao da pripiše sebi u zaslugu.

Autor : Dževad Sabljaković
Odg. urednica: Jasmina Rose