Arapski svijet ujedinjuje (samo) jezik

„Iqra!“ – „Čitaj!“ naredio je Bog Muhamedu. Predanja o porijeklu islama kažu da se to desilo u ranom sedmom veku - i Prorok je poslušao. Čitao je naglas svojoj porodici ono što mu je diktirano sa neba i to je zvučalo jako neobično. Nije slučajno što se ime svete knjige muslimana, Kur'an, sastoji od tri suglasnika: 'q', 'r' i evropskim jezicima nepoznatog 'ain'. 'Kur'an' znači 'za čitanje'. Ako to izgovorite naglas, čućete i karakterističan ton jezika.

Otkrovenje na arapskom

Ponovo otkriti sebe na arapskom, ponovo živjeti, i izraziti teološke ideje tog vremena – to je, kako kaže stručnjak za islam iz Bona Štefan Vild, veliki razlog za uspjeh nove religije. „Kur'an nije slučajno napisan na arapskom, već je – to se kaže i u tekstu – prije svega arapski Kur'an. I na početku, glavni znak raspoznavanja nove religije nisu bile drugačije ideje o Bogu, anđelima i prorocima, već to što stvari o kojima se ranije govorilo i diskutovalo na drugim jezicima, sada treba da budu otkrivene i na arapskom“, ukazuje Vild.

Arapski jezik i islam su tijesno povezani. Kada su Arapi u sedmom vijeku počeli da se sele na zapad i na istok i da osvajaju sve veća i veća prostranstva, i njihova kultura krenula je u dva različita smjera. Miješanje jezika išlo je lakše od miješanja religija. „Nemuslimani – hrišćanske manjine u Libanu i Iraku – nisu preuzeli islam, ali jesu dominantni jezik kulture – arapski“, objašnjava Šefan Vild.

Herder i Fihte na Orijentu

Jezik je ostao snažna veza i kada je arapsko carstvo od persijskog zaliva do Atlantika počelo da gubi moć. U 16. vijeku, Osmanlije su pokoravali dio po dio arapske teritorije. Carigrad je vladao tim područjem oko trista godina. Službeni jezik u arapskom svijetu bio je osmanski – rani oblik modernog turskog, ali u 19. vijeku, stari jezik se probudio i započeo borbu protiv okupatora.

„U ustanku protiv mnogih jezika i mnogih naroda ogromnog Otomanskom carstva“, objašnjava Štefan Vild, „arapski je imao veliku ulogu kao nacionalni jezik. Arapski učeni ljudi oslanjali su se na Fihtea i Herdera da bi objasnili kako arapski može da vezuje ljude. Postojala je paralela sa njemačkim: on je povezivao njemačke državice – ta ideja bila je veoma poznata u 18. i 19. vijeku. Ideja da arapski može da, uz dovoljno podrške, bude dovoljan kao veza za veliku arapsku naciju – djelimično potiče iz iskustva s njemačkim jezikom.“

Ideološke podjele

I u dvadesetom vijeku arapski je puno značio za identitet regiona, možda je bio i odlučujući faktor. Bilo je sve očiglednije da se države u tom dijelu svijeta kreću različitim putevima. Neke on njih, prije svega Egipat, Sirija, Alžir i Jemen, pokušale su sa socijalističkim-nacionalizmom i okrenule se ka Sovjetskom savezu. Druge zemlje, prije svih Saudijska Arabija i ostale države Arabijskog poluostrva, u javnom životu poštovale su konzervativni islam. Ideološki gledano, ta podjela nikad nije prestala i o jedinstvu arapskih država govori se sve manje i manje. To se vidi, kako objašnjava Štefan Vild, u centrali zajednice ovih država – Arapskog ligi. „Imam utisak, da je jedino što drži Arapsku ligu na okupu – arapski jezik. Jedino jezik, klasični arapski, može da spoji taj svijet.“

Pukotine u društvu

Arapsko proljeće pokazalo je koliko su danas drastične razlike i unutar granica arapskih zemalja. Bogati i siromašni, obrazovani i nepismeni, vjernici i ateisti: svi imaju potpuno različite interese, gledišta, način života… Potraga za jedinstvom ponekad biva nasilna, za šta je Sirija najdrastičniji primjer.

Novo zajedništvo gradi se putem novih sredstava informisanja. „Al Džazira“ ili „Al Arabija“ prenose vijesti namijenjene svim Arapima na svijetu. Reakcije na vijesti se, međutim, veoma razlikuju. Svi se slažu jedino u tome da treba očuvati zajednički jezik. To gledište zastupaju i mnogi arapski pisci, objašnjava Štefan Vild. „Mnogi pisci upozoravaju na to da arapski dijalekti prodiru u savremenu književnost. Oni se boje da će u jednom trenutku postojati, na primjer, egipatski, marokanski i irački arapski. Brine ih da će tada različite varijante biti sve dalje i dalje jedna od druge.

Spontana povezanost

Dakle, šta ujedinjuje arapski svijet? Ne mnogo toga u naše vrijeme. Politički, ekonomski, pa i religiozno i kulturno zemlje regiona su na različitim putevima. Ali nemiri se tako brzo prelivaju iz jedne u drugu zemlju, kao na primjer ustanak u Tunisu, prije svega zato što su ljudi u regionu spontano vezani jedni za druge. Čak i ako se prepiru o sistemu vrijednosti i načinu života, to rade na arapskom. To je jezik koji razdvaja njihov svijet od ostalih. I on im pomaže dok taj svijet potresaju neredi i pobune – i daje im nadu za budućnost.

Autori: Kersten Knip / Darko Janjević
Odgovorni urednik: Svetozar Savić