Arafatova smrt krči put obnavljanju mirovnog procesa

U Izraelu neće žaliti za Yasserom Arafatom, jer je preminuli vođa PLO-a za Izraelce simbol terorističke borbe, koji je izazvao mnogo civilnih žrtava među Izraelcima. Ali u ovim satima i danima bi trebali uvidjeti, da se ništa ne postiže tim što se ovako nepoželjan protivnik jednostavno izolira i proglasi “irelevantnom osobom” – kako je to učinio premijer Ariel Scharon prije tri godine. Scharonova vlada je govorila da Arafat ne može biti partner za pregovore, a da drugih partnera nema.

Za vrijeme Arafatovog života ovakvi argumenti su Scharonu davali odriješene ruke u borbi protiv Intifade. Scharonova vlada je uspjela ubijediti i Bijelu kuću, dok je većina ostalih zemalja, posebno u Evropi, Arafata smatrala legalnim predstavnikom palestinskog naroda, s kojim se Izrael treba aranžirati.

Nakon smrti palestinskog predsjednika su Izrael i Sjedinjene Američke Države medjutim došle u drugačiju situaciju: Sada ne mogu tvrditi da palestinska strana nema legalnog predstavnika za pregovore, i prema Arafatovom nasljedniku će se morati drugačije ophoditi. Mahmoud Abbas, najvjerovatniji Arafatov nasljednik ili sadašnji premijer, Achmed Qurei, bi i za Izrael i za Sjedinjene Države bili vrlo ugodni pregovarači, ali ove države to ne smiju glasno reći. Naime, Palestinci su nakon Intifade izrazito frustrirani, uvrijeđeni i ljuti, i kandidat za izbore bi sigurno bio poražen ukoliko bi Amerika i Izrael izrazili simpatije prema njemu.

Scharonova vlada će se sada morati izjasniti: Dramatično je najavila povlačenje iz pojasa Gaze koje zbog stava prema Arafatu nije dogovorila i koordinirala sa Palestincima. Sa Arafatovim nasljednikom Scharon se sada oko ovog pitanja mora dogovarati. Što skorije povlačenje iz pojasa Gaze bi za Palestince predstavljalo gest dobre volje i moglo bi doprinijeti smirivanju stanja u palestinskim područjima.

A to je prijeko potrebno, ne samo zbog opće iscrpljenosti nakon Intifade nego i posebno radi predstojećih izbora. Nezamislivo je da takvi izbori budu održani uz prisustvo izraelskih tenkova: izraelske oružane snage se što prije trebaju povući iz područja koja su zauzeli, a prije svega iz gradova. Izrael bi trebao ukinuti većinu zabrana koje Palestincima ograničavaju slobodu kretanja i koje su prepreka normalizovanju stanja.

Izrael i Sjedinjene Američke Države moraju shvatiti da se bez minimalne normalizacije stanja ne može desiti regularna smjena moći u Palestini i da će bez normalizacije stanja i dalje radikali diktirati događanja. To bi znacilo da je propuštena još jedna velika šansa za ponovno oživljavanje razorenog mirovnog procesa.