Ako su imale stvarnu namjeru, zašto vlasti u Srbiji nisu uhapsile Nebojšu Pavkovića
4. april 2005Iza čitavog ovog slučaja, u suštini, krije se nespremnost sadašnjih vlasti da uhapse generala Pavkovića, jer bi na taj način u biračkom tijelu izgubile poene i to u vrijeme kada im uveliko opada popularnost. Istovremeno, državni organi shvataju dosta ozbiljno prijetnje pristalica Pavkovića da će organizovati šire proteste ukoliko bude uhapšen i izručen haškom sudu. Takve prijetnje mogle su se čuti proteklog vikenda na velikom skupu u beogradskom Domu sindikata na kome mu je izražena podrška. Pored već poznatih ličnosti iz Miloševićevog vremena koje ponavljaju stare priče o pobjedi nad NATO paktom 1999. godine, govorila je i Branislava Jeftić, čiji je sin poginuo za vrijeme pomenute intervencije:
«Svi ćemo stati u njegovu odbranu, ali ću ja stati u prve borbene redove i prvi metak koji bude uperen u Pavkovića neka pogodi mene».
Do sada se većina roditelja poginulih vojnika obraćala javnosti na sasvim drugačiji način, a to znači prozivanjem nekadašnjih civilnih i vojnih vlasti da snose odgovornost za pogibiju njihovih sinova.
Kako se moglo da dogodi da Pavković najednom nestane? Ministar inostranih poslova, Vuk Drašković, postavlja pitanje i odgovara čija je to odgovornost:
«Odogovrnost policije i službi bezbednosti. I ako se uklonio i tobože se ne zna gde je onda budite sigurni da su u tome prsti službi državne bezbednosti. I ne samo kad je on u pitanju».
Predsjednik Nacionalnog savjeta za saradnju sa haškim sudom, Rasim Ljajić, nemoćno sliježe ramenima:
«Nažalost, mislim da se ne zna gdje se Pavković u ovom trenutku nalazi».
Ministar pravde, Zoran Stojković, potvrđuje da je policija pokušala da pronađe Pavkovića na njegovim poznatim adresama, ali ga nije našla. I ministar policije, Dragan Jočić, tvrdi da je za Pavkovićem raspisana potjernica i da je potraga za njim u toku. Mnogi se pitaju da li je moguće da je general uspio da umakne vlastima iako je sam u medijima tvrdio da boluje od neizlečive bolesti. Objavljena je i informacija da se on sklonio u Crnu Goru, odnosno u svoju kuću u Kotoru. Crnogorsko Ministarstvo unutrašnjih poslova demantovalo je takve navode. Istini za volju, general Pavković nije ničim zadužio crnogorske vlasti da bi ga uopšte primile pod svoju zaštitu.