Afrikanci u Francuskoj strahuju zbog ebole

U gvinejskom restoranu „L Fut Djalon” (Le Fouta Djalon) u centru Pariza, služe se tradicionalna jela poput fufua ili sosa od kikirikija. Kroz afričke ritmove mogu se razaznati odlomci razgovora o eboli. „Moja braća, sestre i roditelji su u Konakriju“ objašnjava uz kafu Alfa Ves, stasit Gvinejac sa dredovima. „Veoma se brinem za svoju porodicu.“

Ves je rege-pjevač i politički disident koji je pobjegao od diktature u Gvineji. Otada je prošlo deset godina. Danas njegovoj domovini prijeti nova opasnost: virus ebole hara tom zemljom i velikim dijelom zapadne Afrike. „Ljudi iz Gvineje su ovdje bliski – daleko bliži nego što bi to bili u našoj domovini, jer ovdje u Francuskoj nema mjesta za etničke i političke podjele“, kaže Ves. On je već održao jedan koncert u dobrotvorne svrhe, kao dio kampanje gvinejske dijaspore o solidarnosti sa žrtvama ebole. „Kada u našoj domovini dođe do krize, tada smo veoma solidarni”, kaže on.

Kao disident, Alfa Ves ne može da se vrati u svoju domovinu. To ne važi za vlasnika restorana “L Fut Djalon” Umua Berija koji kaže da ga virus neće spriječiti da ponovo vidi svoju porodicu i prijatelje na sjeveru Gvineje. “Posljednji put sam putovao kući u martu”, objašnjava Beri. “Svima sam rekao da redovno peru ruke, da čiste svoje kuće i zadrže djecu u kući. Svakog dana zovem majku.”

Francuska se sprema za borbu sa virusom

Gvineja, Liberija i Sijera Leone, u kojima je otkriveno najviše slučajeva ebole, proglasile su vanredno stanje. Ali taj smrtonosni virus se širi i na druge zemlje, uključujući Nigeriju, možda čak i Burkinu Faso. Španija i Sjedinjene Američke Države su već povukle nekoliko svojih građana koji su dobili ebolu. Zbog globalnog saobraćaja, kažu američki zvaničnici, virus će se sigurno proširiti.

Za sada u Francuskoj nema slučajeva oboljelih od ebole, iako je u aprilu na letu Er Fransa iz Konakrija jedan putnik zadržan u karantinu. “Iako se rizik od zaraze ne može sasvim isključiti, on je ipak ostaje, ali veoma nizak”, kaže doktor Fransoa Brikar, specijalista za infektivne i tropske bolesti u pariskoj bolnici Pitje Salpetrijer. “Čim se dijagnostifikuje slučaj ebole, biće preduzete sve mjere da se zaustavi mogući prijenos.”

Zbog toga ova zemlja pojačava mjere bezbjednosti. Putnici na letovima iz zapadne Afirke prolaze kroz dijagnostičke testove, a i aerodromi u Francuskoj paze na sumnjive slučajeve. Veliki broj bolnica je opremljen posebnim sobama za izolaciju, uključujući Pitije Salpetrier u Parizu.

„Naučeni smo da budemo oprezni, jer period inkubacije može da traje između tri dana i tri nedjelje“, kaže Brikar. „Tako da pojedinac može da oboli u Francuskoj ili negde drugdje u Evropi i da se to ne otkrije odmah. Tada nastaje opasnost da bi ta osoba mogla da zarazi ljude u svojoj okolini.“

Šarene nošnje i zle slutnje

U naselju Vijet na sjeveru Pariza stanovnici nose tradicionale široke i raznobojne ogrtače iz zapadne Afrike. Ulični prodavci prolaznicima prodaju pečeni kukuruz. Na prvi pogled sve je kao i obično, ali među Afrikancima, čije domovine su pogođene epidemijom, širi se tmurno raspoloženje. „To je veoma, veoma opasna bolest“, kaže 65-godišnja Amara Šeur iz Senegala.

I predsjednik lokalnog udruženja Malijaca, Lasana Nijakate, objašnjava da i njegovi zemljaci strahuju od širenja zaraze. „Gvineja graniči sa Malijem i mnogo ljudi svakoga dana prelazi granicu“, kaže on.

Građani Francuske gvinejskog porijekla su organizovali manifestacije i koncerte da bi podigli nivo svijesti o virusu, i skupili novac za medicinski materijal. „Ljudi umiru svakodnevno“, kaže Hamidu Djalo, predsjednik „Zajednice mladih Gvinejaca u Francuskoj“ i dodaje: „Ova bolest nam pokazuje gdje su rupe u našem zdravstvenom sistemu. Sada političari moraju da već jednom izađu na kraj sa tim nedostacima.“