Afera NSA - Bespomoćni politički rituali

Tema tvrdokorno opstaje u udarnim vijestima već sedmicama. Američka National Security Agency (NSA) špijunira njemačke građane i to već dugo i sistematski. Naravno samo u službi sigurnosti, umiruju američki prijatelji. Nijemci, koji kada je riječ o zaštiti podataka, slove za veoma senzibilne i koji pri bezazlenom popisu stanovništva nisu željeli bez dodatnih obrazloženja odgovoriti na pitanje o broju kućnih ljubimaca, na ova otkrića ipak iznenađujuće reagiraju slaganjem ramenima. Da, postoji negodovanje na internetu, ali prije svega u izražavanju mišljenja. No više od toga ne. Unatoč tome NSA i slučaj Snowden su i dalje veoma visoko na skali percepcije. Što vjerojatno ima veze sa predizbornom kampanjom u Njemačkoj koja je do sada bila siromašna događajima i temama.

Njemačka vlada upravo demantira onoliko koliko joj se to čini oportunim. Kancelarka sa svojim kriznim menadžmentom prolazi loše kod birača, potvrđuju ankete, ipak to nije odlučujuće kada je riječ o ishodu izbora, relativiraju istraživači javnog mnijenja. A opozicija? Ona zahtijeva ono što se očekuje: Sve mora biti podastrto, glasi njihov naivni zahtjev.

Posljednji napad naravno dolazi od vlade: Kako bi se ubuduće tajne službe držale bolje pod kontrolom, bit će određen povjerenik Bundestaga za njihov rad. On bi trebao dobiti pravo na uvid akata tajnih službi. To želi predsjedavajući Odbora za unutarnja pitanja, Wolfgang Bosbach, koji dolazi iz redova vladajućeg CDU-a. Sve djeluje prilično bespomoćno, praćeno starom formulom "kada ne znaš šta dalje raditi, formiraj komisiju". Naime, jedno parlamentarno kontrolno tijelo postoji već dugo vremena - usput rečeno i sa pravom na uvid akata tajnih službi. Ipak ni to tijelo nije moglo spriječiti, što je tehnički moguće, ali je pravno upitno, ako ne čak i protivno zakonu.

Nemoć prema prijatelju i bratu SAD-u

Dakle, nije čudo da su se za riječ javili bitni pravnici. Države su sve više u situaciji da ugrožavaju pravo na slobodu građana drugih država, pri čemu se građani ne mogu braniti, rekao je bivši šef Ustavnog suda Njemačke, Hans-Juergen Papier. Da, to je tako. Zbog toga sada odjekuje poziv za stvaranjem globalnog ugovora o zaštiti podataka. Onaj kome je poznato kako se sporo pregovara o smanjenju emisije CO2, on već može pretpostaviti što očekuje naše unuke. To je projekat koji će trajati desetljećima. Ovako kako stvari stoje, za jedan takav ugovor mora prije svega biti pronađen konsenzus sa SAD-om. Za strahovati je da bi to mogla biti stvar bez perspektive. Amerikanci vole biti naoružani, a zaštita podataka kod njih rangira znatno niže na listi prioriteta.

Može zvučati paranoidno ili ne: Zbog napada od 11. septembra, za sumnjati je, da će svaka buduća vlada SAD gotovo sva građanska prava žrtvovati zbog antiterorističke politike, i na taj način Washington vidi i špijunski program koji provodi NSA.

Utoliko ne čudi da se nakon dvomjesečne priče o Snowdenu negodovanje u Njemačkoj polako smanjuje. Mi smo u prvoj liniji povrijeđeni prije svega zbog spoznaje da smo potpuno nemoćni prema našem prijatelju i bratu SAD-u.

Autor: Volker Wagener

Odgovorne urednice: Zorica Ilić, Marina Martinović