55.FRANKFURTSKI SAJAM KNJIGE

55. medjunarodni sajam knjige u Frankfurtu donio je sa sobom nekoliko novina. Prvo, porastao je broj izlagaca u odnosu na proslu godinu, sto je direktor Sajma Neumann oznacio kao preokret, nakon višegodisnjeg opadajuceg trenda, koji je poceo sa 11. Septembrom 2001.
Možda je najbolje, da ne navodim statisticke podatke i da Almu Lazarevsku, književnicu koja je prvi put na Sajmu, upitam kakvi su joj utisci. Alma Lazarevska kaže da je Sajam ogroman, ali da je piscu odmah jasno da je literatura u odnosu na kombinaciju biznisa i zabave u drugom planu.
Jedna od novina je uvrštavanje TV branše, filma i kina u sajamski program, što možda može navesti ponekog literaturnog cistunca da se namršti, ali je svakako korisno i za publiku i za organizatora. Mediji kao multiplikatori literarnih poruka - to je odavno stvarnost. I na koncu, na Sajmu su se pojavila mnoga imena koja su magnet i za medije i za publiku. Pritom se ne radi samo o Ginteru Grasu ili ovogodišnjoj dobitnici Mirovne nagrade Udruzenja njemackih izdavaca i knjižara, Susan Sontag.
Pop-zvijezde, kao što je pobjednik na televizijskom takmicenju RTL-a "Njemacka traži super-zvijezdu", Alexander, obradovao je svoje obožavaoce knjigom o svom uspjehu, i svojim pojavljivanjem u Frankfurtu. Medjunarodna literarna zvijezdu iz Brazila, Paul Coelho je bez prekida bio opsjednut stotinama obožavaoca. Satima je strpljivo potpisivao svoje knjige. U jednom trenutku je vidio ženu u invalidskim kolicima kako ceka u redu, prišao joj, i potpisao joj knjigu zahvalivši se na engleskom i njemackom. Jedna mlada Brazilijanka je rekla da se nada kako ce uskoro dobiti pišcev potpis, jer ceka vec tri sata, a njena drugarica je ponosno pokazala vec potpisanu knjigu - ona je vec izdržala višesatno cekanje.

Primjetna je strategija organizatora da sa sto šarolikijom ponudom parira krizi u izdavaštvu, pri cemu je preplitanje medijske prezentacije, zabave i knjige dovedeno do kulminacije. Tako je u "Forumu beletristike" na ulazu u cetvrtu halu na neobican nacin predstavljena knjiga "Prirucnik za sumnjicavce", izraelskog muzicara i književnika koji živi u Londonu, Gilada Atzmona. Autor, inace zagovornik palestinsko-izraelskog dijaloga, sa svojim londosnkim bendom pokazao je da može natjerati svoj saksofon da progovori. Rusija je zvanicno tematsko težiste ovog sajma, pa se u Frankfurtu ruski cuo na svakom cosku - izložbe, promocije knjiga, koncerti. Spomenimo neobicnu izložbu "Lomo doma" -" Lomo kod kuce" Ustvari radi se o zbirci od 20 000 fotografija koje su napravili ruski gradjani, fotografišuci privatne isjecke ruske stvarnosti. Poznati ruski autor, Vjaceslav Kuprijanov, stalno je tražio kontakt sa južnoslavenskim kolegama. 12 knjiga ovog moskovskog književnika je do sada prevedeno na njemacki. No, on uz pomoc ruskog Ministarstva kulture, Fondacije za slavenske jezike i Instituta za svjetsku književnost iz Moskve priredjuje antologije pjesništva slavenskih naroda. Kuprijanov kaže da su u proteklih nekoliko godina izašle antologije makedonskog i srpskog pjesništva, da je u izradi antologija hrvatskog pjesništva, pa ce vjerovatno uslijediti antologije slovenacke i ceške lirike. Pitam Kuprijanova da li je zainteresovan i za BiH? On odgovara potvrdno, ali dodaje da mu je u projektima uvijek potrebna strucna pomoc, te da bi bilo dobro vec sada uspostaviti kontakt. Teško je nabrojati sve sadržaje koji su se odnosili na Rusiju, no vrijedno je zabilježiti da je na jednoj tribini bio najavljen pisac Eduard Limonov, covjek koji je prilikom posjete Palama, za vrijeme rata pucao na Sarajevo. Limonov je okupljenoj publici mogao poslati samo pismo, jer mu, kako tvrdi, Putinova administracija nije dozvolila da izade iz zemlje. U svom pismu se Limonov oštro obracunava sa Putinom i njegovim "korumpiranim režimom", zahtijevajuci trenutno povlacenje Rusije iz Cecenije i priznavanje nezavisnosti te zemlje. Jedan od prisutnih pisaca je to prokomentarisao u imperijalnom maniru: "Meine interesuje Rusija koja je veca i od Putina i od Limonova"

Kao primjer uspjesne simbioze knjige i drugih medija na Sajmu moze poslužiti i projekat "Najveci svih vremena", publikcija koja je posvecena Muhamedu Aliju. Potpisao ju je Jeff Koons, americki umjetnik sa statusom pop zvijezde, koji se ne libi da posegne za pornografijom i kicem. Ovaj put je Koons napravio neku vrstu monografije. Knjiga je dugacka i siroka po pola metra, ima 800 stranica i u stvari je pokušaj da se ekscentricnim sredstvima odgovori na jedan od najvecih mitova novog vremena - na fenomen Muhamed Ali. Ova knjiga je na Sajmu bila postavljena na pravi pravcati bokserski ring, koji zamjenjuje binu. Unaokolo su stalno bili i kamere i radoznalci. Prvih 1000, od ukupno 10 000 primjeraka svojerucno je uz Koonsa postpisao i Muhamed Ali, pa primjerak kosta 7500 eura, a ostali, manje ekskluzivni primjerci kostaju po 3000 eura. Hamburški nedjeljnik "Der Spiegel" je sve skupa prokomentarisao konstatacijom da se ne radi o knjizi vec o papirnatom megalomanskom monumentu, najvecem takve vrste u istoriji.

Sveceri su i izdavaci i pisci i novinari bili redovno umorni od medijskog presinga. No, spontana pjesma, kao na Austrijskom štandu, gdje je sekretar Sindikalnog udruženja pisaca te zemlje Gerhard Ruiss zasvirao gitaru, vracali su nešto izgubljene vedrine u hale. Ruiss je ocito liricar koji voli stare šlagere na svim jezicima jer je pjevao na njemackom, ruskom i španskom.

Što se tice bh. izdavaca primjetno je da je ove godine uloženo dosta napora u dizajniranje bh. nastupa, o cemu svjedoci oruginalno sacinjen katalog, što je evidentan napredak u odnosu na prethodne nastupe. No, bosanska spisateljska ekipa je zbog lošeg vremena u Sarajevu kasnila 24 sata. Naposlijetku je održana prva promocija knjige na Sajmu, radilo se o pjesnickoj zbirci "Hit depo" Faruka Šehica. Pisac i književni kriticar Nenad Velickovic je o Šehicevoj knjizi rekao da je njegova nesreca da živi u Sarajevu koje nije sklono da od pisaca koji to zaslužuju napravi zvijezde, ali i da je to na neki nacin i njegova sreca jer u Sarajevu pronalazi slike koje na drugom mjestu ne bi pronašao. Još uvijek se vidi da su bh. finansijske mogucnosti limitirane te u spomenutom konceptu "totalnog sajma" sa upotrebom svih sredstava medijske civilizacije BiH za sada ipak ne može držati korak ni, recimo, sa Hrvatskom, ciji je nastup tradicionalno dobro organizovan. Ovaj put se Zagreb dodatno pobrinuo da hrvatski štand skrene na sebe paznju i muzickim zbivanjima. Naime, dva koncerta najcuvenijeg trubadura sa južnoslovenskog podrucja, Ibrice Jusica na izložbenom podijumu Hrvatske, pokazuju da je pjevano pjesništvo najkomunikativniji i reklamno najisplativiji oblik književnosti.

Ibrica Jusic je nakon svog frankfurtskog nastupa rekao da je na Sajmu prvi put, ali da je pošto pjeva tekstove pjesnika na neki nacin na svom terenu . Dakle bosanski zacini su bili prepoznatljivi i na susjednom štandu. No, "najbosanskiji" hrvatski izdavac , splitski "Feral", i dalje nije ucestvovao na zajednickom hrvatskom štandu razlozi su poznati - feralovci ne žele za isti sto sa ljudima kao što je Ivan Aralica. Slovenci su ove godine uložili dosta novca i truda, pa se može reci da je njihov štand ponudio ponajviše sadržaja. Tamo sam prvi pit u Frankfurtu prisustvovao zvanicnom intoniranju himne neke zemlje - Prešernove Zdravice. Pitam prvog covjeka mariborskog Izdavaca "Litera", Orlanda Uršica, da li smrtna ozbiljnost pedesetak uzvanica ide uz Prešernovu zdravicu, a on odgovara da je himna koja govori o vinu i prijateljstvu bila uvod u druženje i ispijanje dobrih slovenackih vina. Autor, Tomaž Letnar, dodaje: "Mi smo prije osamostaljivanja zemlje pili u brdima, pjevajuci uz harmoniku ovu pjesmu. Sada se na himnu ukoce samo oni koji su za to placeni po državnom protokolu. Mi se i dalje radujemo i pijemo vino". Dakle Slovenaci ostaju duhoviti i kada je u pitanju himna. Orlando Uršic nam na kraju predocava niz naslova kojima se mariborski izdavac vezao uz bosanske autore. "Litera" je prevela knjige Jasmina Imamovica, u toku je prevodenje knjige stihova Hadžema Hajdarevica, a uslijedice i antologija bh. pjesništva koju prireduje Željko Grahovac.

Napolju, u ogromnom dvorištu okruženom halama, na velikoj muzickoj pozornici nekoliko veceri zaredom svirao bend, za koji sam se, sudeci po južnim ritmovima, mogao zakleti da stiže sa Balkana. No radilo se o moskovskoj grupi "Pakava". Ti su me ritmovi pratili i kada sam napuštao Frankfurt.