40. godina smrti Martina Luthera Kinga

„Sanjam da će se Nacija jednoga dana podići i izgovoriti stvarni značaj onoga u što vjeruje: za nas bi trebalo biti razumljivo da su svi ljudi jednaki.“ „I have a dream“ je najpoznatiji govor Martina Luthera Kinga. Ovaj govor on je održao 28. augusta u Vašingtonu pred oko 250 hiljada ljudi koji su demonstrairali protiv rasne diskriminacije. Martin Luter King je sedam godina prije toga počeo sticati popularsnot kao borac za ljudska prava. 1957. godine on je osnovao Konferenciju južnjačkog kršćanskog vodstva (Southern Christian Leadership Conference, SCLC), organizaciju koja će postati srž pokreta za ukidanje segregacije bijelog i crnog stanovništva u južnim državama SAD.

Mahatma Gandi kao uzor

Pokret se pri tome koristio marševima, demonstracijama, bojkotom i drugim nenasilnim metodama. Te metode su, zahvaljujući brutalnoj reakciji lokalnih vlasti zabilježenoj na televiziji, pokretu donijele velike simpatije od američke i svjetske javnosti.

Teolog Heinrich Grosse koji je tokom 60 godina pratio mnoge nastupe i akcije Martina Luthera Kinga smatra da je ključ uspjeha baptističkog svećenika u tome što nije htio primjenjivati nasilje.

King je bio sljedbenik Mahatme Gandija: „Zašto je postao tako popularan. Zato što je, nakon što je na njegu terasu bačena bomba, od crnaca zatražio da ne primjenjuju nasilje. Podsjsjetio ih je na riječi Isusa Krista: ko uzme mač, biće mačem i ubijen.“

Atentati i hapšenja – učestale pojave

Ovaj baptistički svećenik bio je nadareni govornik. U oktobru 1967 godine je Heinrich Grosse pratio govor Martina Lutera Kinga u Bostonu: „Veliki govornik, koji ima humora. On nije bio visok i upadljiv čovjek ali je mogao govoriti u ime i bijelaca i crnaca koji su odrasli u siromašnim uvjetima, koji se nisu mogli školovati. To je bio njegov poseban talenat.“

King je za svoje zalaganje za nenasilje godine 1964. dobio Nobelovu nagradu za mir. Njegov pacifizam je bio razlog zašto je on, kao jedan od najuticajnijih Amerikanaca svog vremena, prvi progovorio protiv rata u Vijetnamu. Njegovi stavovi su s vremenom evoluirali od borbe za zakonsku prema borbi za ekonomsku jednakost između bijelog i crnog stanovništva u SAD, što ga je počelo privlačiti prema uvođenju socijalističkog poretka u SAD kao mogućem rješenju tog problema.

Sumnje u FBIM

Martin Luther King je 4. aprila 1968 godine pao kao žrtva atentata na balkonu jednog motela u Memfisu. U govoru koji je održao toga dana kao da je slutio svoju smrt: „Kao i svaki drugi čovjek i ja priželjkujem dug život ali o tome se ovdje ne radi. Želim samo provesti volju božiju. On je mi je dozvolio da kročim na brijeg. Vido sam obećanu zemlju. Možda sa vama neću tamo dospjeti ali vam želim reći da će mo mi kao narod dospjeti u obećanu zemlju.“

Počinitelj atentata na Martina Lutera Kinga, sitni kriminalac James Earl Ray je priznao zločin i bio osuđen, ali su s vremenom neki novootkriveni detalji i Rayovo povlačenje priznanja dali materijal za razne teorije zavjere. Tako se ješ vjeruje da je američki FBI bio umiješan u ubistvo. Rođendan Martina Luthera Kinga se od 1977. slavi kao nacionalni praznik u SAD.