25 godina od ukidanja Paragrafa 175 - Vijek progona homoseksualaca u Njemačkoj | Politika | DW | 11.06.2019
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Reklama

Politika

25 godina od ukidanja Paragrafa 175 - Vijek progona homoseksualaca u Njemačkoj

Njemačka je prije 25 godina ukinula Paragraf 175 Krivičnog zakona. Od tada se odnos između dvoje odraslih istog spola više ne tretira kao krivično djelo. Ovo je pregled njemačko-njemačke istorije progona.

Godina 1994. je ušla u istoriju. Nelson Mendela je u Južnoafričkoj Republici položio zakletvu kao prvi tamnoputi predsjednik te zemlje. U Evropi je u promet pušten tunel za drumski saobraćaj između Velike Britanije i Francuske, a takođe i u Njemačkoj se dogodilo nešto istorijski važno.

Za nekadašnjeg saveznog državnog tužioca Manfreda Brunsa to je bilo "čisto olakšanje". Decenijama se Bruns, koji je i sam homoseksualac, borio za ukidanje Paragrafa 175. 11. juna 1994. je konačno došao taj dan. Takozvani 'Paragraf o homoseksualcima', na snazi još iz vremena kada je Njemačka bila carevina, izbrisan je iz Krivičnog zakona. Tako je okončano zakonsko progonjenje homoseksualaca u Njemačkoj koje je trajalo više od jednog vijeka.

Manfred Bruns (privat)

Manfred Bruns

Nacistički duh

Osnivanjem Njemačkog carstva 1871. godine, uveden je tzv. 'Paragraf o homoseksualcima', kako bi se kaznilo 'protivprirodno bludništvo' između muškaraca kaznom do šest mjeseci zatvora. Hitlerovi nacionalsocijalisti su to pooštrili pa je bio dovoljan poljubac ili požudni pogled da bi neko kao homoseksualac završio u zatvoru. U slučajevima 'teškog bluda', prijetila je zatvorska kazna u trajanju do deset godina.

Savezna Republika Njemačka se nastavila čvrsto pridržavati zakonskih okvira iz nacističkog vremena, dok se DDR vratila na staru verziju. Sa velikim žarom i uz pomoć nacističke 'ružičaste liste' , u Zapadnoj Njemačkoj su sprovedeni procesi protiv stotina hiljada homoseksualca i izrečene prekomjerne zatvorske kazne.

Fotografija snimljena 1952. u baru Roxi u Sankt Pauliju u Hamburgu koje dokazuje homosekusalnost dvojice muškaraca

Iz Državnog arhiva Hamburga: Fotografija snimljena 1952. u baru Roxi u Sankt Pauliju u Hamburgu koja "dokazuje" homosekusalnost dvojice muškaraca

Nekadašnji državni tužilac Bruns je siguran u jedno: "Bez ponovnog ujedinjenja (dvije Njemačke prim. red.) ne bi došlo ni do ukidanja Paragrafa 175." Tako je tobožnji zaostali istok, na takozvanim okruglim stolovima, sproveo to da neko zakoni Zapadne Njemačke, posebno Paragraf 175 i Zakon o abortusu ne postanu svenjemački zakoni.

Bruns se prisjeća: "Zapadno-njemačko društvo je već uveliko bilo spremno za tako nešto, ali nisu bile spremne partije CDU i CSU". Dok se 80-ih godina prošlog vijeka u Njemačkoj diskutovalo na televiziji u udarnim terminima o tome kako žive homoseksualci, u susjednim zemljama, Francuskoj i Holadniji to je bila normalnost. "Mnogim konzervativnim snagama u Njemačkoj se homoseksualnost ne uklapa u njihovu sliku svijeta", kazao je Bruns. "Mnogi strahuju da se homoseksualnost može proširiti poput požara."

Strah da budeš otkriven

Koliko je dugačak put do jednakosti homoseksualaca u Njemačkoj, najbolje pokazuje primjer Manfreda Brunsa. Rođen 1934. u Lincu na Rajni u konzervativnoj katoličkoj porodici, ovaj pravnik je potisikivao svaku naznaku da bi mogao da bude homoseksualac: oženio se, postao otac troje djece, gradio uspješnu karijeru i čak postao državni tužilac na Ustavnom sudu u Karlsrueu.

"Ja sam to naravno u početku skrivao, takođe iz straha, da ne bih izgubio moju građansku egzistenciju i porodicu", sjeća se on. "Ali, onda je došao trenutak kada to više nisam mogao da potiskujem".

Kada je 1983. homoseksualnost postala politička top-tema, Bruns se odlučio na skori Coming-Out. Kancelar Helmut Kol (Kohl) je upravo dobio izbore, kada se tadašnji general Ginter Kisling (Günter Kießling) morao konfrontirati sa optužbama da je homoseksualac. Takozvana Kisling-afera dovela je do prijevremenog razrješenja dužnosti zamjenika glavnokomandujućeg NATO-snagama za Evropu.

General Günter Kießling desno

Kisling-afera: prijevremeno otpuštanje generala NATO zbog njegove navodne homoseksualnosti

Mediji su se okomili na tabu temu

Za Brunsa, koji se prethodno povjerio svojoj supruzi, to je bio trenutak da i u Saveznom ustavnom sudu iznese sve na vijdelo. Njegov pretpostavljeni, vrhovni državni tužilac Kurt Rebman (Rebmann)  nije pokazao ni mrvu razumijevanja. "Čovjek je bio nevjerovatno konzervativan i nije znao kako s tim da se nosi. Rebman me je prebacio u drugo odjeljenje."

Argumentacija: Bruns, koji se u trećem krivičnom odjeljenju bavio pitanjima špijunaže, zbog svoje "devijantne seksualnosti" predstavlja bezbjednosni rizik. "Potom nekoliko godina nismo razgovarali jedan s drugim", sjeća se danas nekadašnji državni tužilac.

Godinu dana kasnije čitava Njemačka je saznala da je Manfred Bruns homoseksualac. Državni tužilac je pozvan u jedan talk-show ("Drei nach Neun") gdje se razgovaralo na temu homoseksualnosti. "I onda me je voditeljka Lea Roš (Rosch) pred uključenim kamerama pitala, iako je bilo dogovoreno da neće biti pitanja o mom privatnom životu, kako stvari stoje kod mene, s obzirom da imam i posebni dogovor sa suprugom." Tablod Bild je odmah izašao sa naslovom: "Državni tužilac Bruns obznanio: Ja sam gej!" Brunsov Coming-Out je žestoko zaokupio političke pokrete gejeva i lezbejki u Njemačkoj.

"Gej ministri, pa zar to nije divno"

Pravnik Bruns je tada otkrio svoju životnu temu, zalaže se za prava i jednakost "175-ih" (kako su tada zvali homoseksualce), i postaje portparol Udruženja lezbejki i homoseksualca Njemačke (LSVD). 1994. ga je, za njegov angažman, tadašnji predsjednik Njemačke Roman Hercog odlikovao ordenom za zasluge.

Manfred Bruns, koji već 26 godina živi srećno sa svojim partnerom i danas radi kao pravni savjetnik u LSVD. Klijenti su mu prije svega lezbejski parovi. "Kada dvije žene dobiju dijete, samo biološka majka ima pravo na roditeljstvo, Co-mama nema to pravo. Ona mora da preda zahtjev za usvajanje djeteta", objašnjava Bruns.

Motivacija za njegov angažman je ostala ista. "Morao sam nešto preduzeti, da se životne biografije kao moja više ne ponavljaju." Manfred Bruns je danas konačno na cilju. Ili ga je možda već prekoračio. "1989. je prvi put tražen brak za sve, 2017. smo to postigli. A danas je moguće da u Njemačkoj imamo i ministre koji su gej. Pa zar to nije divno."

Pogledajte video 03:04

Kako je biti homoseksualac u Njemačkoj?

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android

Preporuka redakcije

Audio i video zapisi na tu temu