200 godina od rođenja Fridriha Engelsa

Kakav svijet je zatekao Fridrih Engels 1820. kada se rodio? Industrijska revolucija se iz Engleske širila poput požara, kapitalizam je zapošljavao mase radnika.

Fabrički dimnjaci puše se i u Engelsovom rodnom mjestu, Barmenu koji danas pripada Vupertalu u zapadnoj Njemačkoj. Fridrihov otac je vlasnik fabrike tekstila.

Mladi Engels uči i tačno razumije kako funkcioniše kapitalizam. Od sina industrijalca postaje najpoznatiji kritičar kapitalizma - zajedno sa Karlom Marksom.

„On je bio čovjek koji se ujutro častio škampima i šampanjcem, a uveče sa djevojkom skitao po siromašnom radničkom kvartu Mančestera. Bio je i jedno i drugo, kapitalista i revolucionar. U svakom slučaju imao je izražen osjećaj za pravdu", kaže Ekehard Loviš, vajar iz Vupertala, autor skulpture Engelsa povodom 200 godina od rođenja filozofa i revolucionara.

Aleja Fridriha Engelsa u njegovom rodnom Vupertalu

Rana mladost i sukob sa ocem

Kao najstarije od devetoro djece, Fridrih Engels je po želji oca trebalo da preuzme fabriku i posao sa tekstilom. Godinu dana pred maturu, otac nasljednika ispisuje iz gimnazije kako bi mogao da počne stručnu obuku za komercijalistu i trgovca.

Otac i sin se često sukobljavaju: mladi Engels uviđa i protivi se protivriječnosti između protestantske pobožnosti i kapitalističkog ponašanja. Sa samo 18 godina objavio je svoj prvi društveno-kritički tekst: „Pisma iz Vupertala".

„Strašna je bijeda u nižiim klasama, naročito među fabričkim radnicima u Vupertalu. Samo Elberfeldu, 1200 od 2500 djece školskog uzrasta je lišeno obrazovanja i odrasta u fabrikama, samo da vlasnik fabrike ne bi morao da zaposli odraslu osobu čija je plata duplo veća od one koju daje djetetu", elokventno i drastično je formulisao pod pseudonimom Fridrih Osvald.

Po završetku stručne obuke, 1841. je dobrovoljno odslužio vojni rok u artiljeriji Kraljevske pruske garde u Berlinu. Kao gost student pohađa univerzitetska predavanja iz filozofije, orijentalnih jezika i finansija. Kreće se u ljevičarskim intelektualnim krugovima.

Engels i Marks sa tri Marksove kćerke (1900. godine)

Susret sa Marksom

Konačno, 1842. u Kelnu, 22-godišnji Engels se prvi put sreo sa dvije godine starijim Karlom Marksom, u to vrijeme još uvijek glavnim urednikom „Rajniše cajtunga".

Engelsov otac šalje Fridriha u svoju tkaonicu pamuka u Mančesteru. Tamo upoznaje sestre Berns - Meri i Luizu, Irkinje koje su radile u toj fabrici i s kojima će kasnije živjeti, dijelom posebno, dijelom utroje. Engels je bio protivnik braka. Nije imao djece, ali se brinuo o vanbračnom Marksovom sinu.

U Mančesteru se upoznaje sa nehumanim uslovima života i rada tekstilnih radnika i svoje utiske stavlja na papir u socijalnoj studiji „Situacija radničke klase u Engleskoj" gdje o promjeni uloga u porodici piše:

„Žena radi u fabrici, hrani porodicu, muškarac sjedi kod kuće, čuva djecu, sprema i kuha".

Saradnja sa Marksom, koji je u međuvremenu emigrirao u Pariz, sve je tješnja. Engels postaje jedan od autora „Njemačko-francuskih godišnjaka" koje su izdavali Karl Marks i Arnold Ruge. Engels nasupa kao govornik na prvim komunističkim sastancima održanim u Elberfeldu 1845. godine.

Engels je istovremeno bio kapitalista, o čemu svjedoči i prizor iz njegove rodne kuće, ali i revolucionar

Zatim se sa Marksom seli u Brisel. Zajedno putuju u London i Mančester. U Londonu se 1847. pridružuju „Ligi pravednih", kasnije „Ligi komunista" - za koju su godinu dana kasnije napisali čuveni „Komunistički manifest".

„Bez Fridriha Engelsa mnogi tekstovi Karla Marksa nikada ne bi bili objavljeni. Tek sa Engelsovom intervencijom postali su politički stavovi, a bez Engelsovog novca, Marks bi umro od gladi. Komunistički manifest je zajednički rad. Veći dio je napisao Marks, ali od Engelsa potiče vatrenost koja se i danas može osjetiti u njegovim tekstovima, ta spremnost da se da jasna politička izjava, a zatim da se energično brani. Time je prožet Komunistički manifest", kaže ekonomski istoričar Verner Plumpe sa Univerziteta u Frankfurtu na Majni u intervjuu za Dojčlandfunk.

Engles je prisutan kada u proleće 1849. u Vupertalu protestuju radnici, kasnije takođe u ustanku u Badenu. Poslije poraza tog ustanka pobjegao je u Švajcarsku i dalje u Englesku, gdje je od 1850. radio kao ovlašteni potpisnik, a kasnije i kao partner u očevoj kompaniji.

Ingo Loviš pokraj spomenika Fridrihu Engelsu

U mnogim slučajevima teško se mogu razlikovati pera dvojice autora: na primjer, Engels je posthumno, na osnovu bilješki priredio drugi i treći tom Marksovog glavnog djela „Kapital".

1869. nakon što je prodao akcije svoje kompanije, Engels se preselio u London gdje je već živio Marks. Poslije Marksove smrti 1883. postao je vodeća figura međunarodnog socijalizma, pa i njemačke socijaldemokratije.

Fridrih Engels je umro 5. Avgusta 1895. u Londonu, sa 75 godina.

Godina Engelsa u Vupertalu

Engelsov rodni grad proglasio je „Godnu Engesla" i stvara živi spomen na svog svjetski poznatog sina - sa gradskim festivalom, koncertima, izložbama i diskusijama. Zbog pandemije korone, proslave su otkazane, uključujući ponovno otvaranje istorijske kuće Engels, jedne od nekadašnjih pet kuća ove porodice. Mnogo događaja prebačeno je u internet.

„Zbog digitalizacije suočavamo se sa gigantskim preokretima koji takođe mijenjaju umjetnost", kaže vajar Loviš. Skulptura Engelsa koju je dizajnirao na računaru i za koju je dao da se iz jednog bloka mermera izrežu 64 komada - predstavlja ga u prirodnoj veličini.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android