127 sati užasa

Njemačka štampa danas komentira odluku Saveznog ustavnog suda u Karlsruheu kojom se odbacuje žalba savezne zemlje Sachsen protiv Zakona o genetsko modifikovanim biljkama, koji ne zabranjuje poljoprivrednicima da sade ovakve biljke, ali im mnogim restriktivnim mjerama otežava njihovu proizvodnju.

'Tageszeitung' iz Berlina o tome piše: "Poruka je nedvosmislena. Ako se sjeme genetski modifikovanih biljki proširi na susjedna polja, poljoprivrednici za to moraju platiti visoke kazne. To su odlučile sudije Ustavnog suda, iako je lobi, koji se bori za genetski modifikovane biljke, koje enormno povećavaju kako prinose, tako i zaradu, nastojao da u svoju korist obori ovaj zakon, Dobro je što sudije nisu popustile", piše 'Tageszeitung'.

'Thueringen Allgemeine' dodaje: Sudije su potvrdile da genetski modifikovane biljke predstavljaju rizik, kako za čovjeka tako i za njegovu okolinu. To je dobra i pametna presuda. Jer posljedice primjene genetske tehnologije još nisu sagledive. Stalno se prstom upire u SAD i Kanadu, gdje manipulisane biljke potiskuju sve ostale i gdje farmeri postaju sistematski zavisni od koncerna koji proizvode modificirano sjeme. U Njemačkoj će takvim koncernima biti teško da se odomaće", zaključuje 'Thueringen Allgemeine'.

Ima međutim i listova koji žale zbog ovakve odluke. Tako 'Welt' smatra da Njemačka propušta "zelenu revoluciju" i da će proći godine da shvati da su se druge zemlje na kontinenti uveliko reformisale, a samo ona nije.

127 sati

"127 sati!" To je naziv filma Daniela Boylesa o jednom alpinisti, jednom kanjonu i noćnoj mori koja je trajala pet dana, piše 'Sueddeutsche Zeitung' u članku koji govori o snimanju filma o 27-godišnjaku koji je sam sebi amputirao ruku, preživio nesreću i ulio nadu za život milionima ljudi.

Bila je subota 26. april 2003. Aronu Ralstonu je 27 godina. Ovaj vrsni planinar i alpinista niz puta je tražio izazov, igrajući se životom. Njegova greška je bila što nikome nije rekao, gdje ide. A krenuo je u Blue John kanjon u pustinjini Utah. Sa sobom je, pored tri litra vode, punjenih tortilja i čokolade imao alpinističku opremu, digitalnu kameru, CD-Player i svoj sportski tzv. outdoor-nož. Rano prijepodne odlučuje se da stane na kameni blok, zaglavljen između dvije stijene. Blok je počeo da se ljulja, Aron pada u jednu pukotinu u stijeni i kao kroz usporenu kameru, nesposoban da odskoči, posmatra kako komad stijene pada na njegovu ruku. I tu počinje mora od 127 sati.

Na najnapuštenijem i najosamljenijem mjestu na svijetu, ukliješten stijenama, sa ogromnim bolovima Aronu padaju na pamet mnoge stvari. Pokušava da oslobodi ruku, ali to je nemoguće, pravi sebi provizorno sjedalo, kako bi oslobodio tereta noge na kojima svo vrijeme mora da stoji. Drugog dana uključuje kameru i snima poruku u kojoj pronalazača kamere moli da je daju njegovoj majci i ocu. Po izrazu njegovih širom otvorenih i unezvjernih očiju vidi se da je upravo shvatio da je to njegova oproštajna poruka. Četvrtog dana počinje da pije sopstveni urin. Petog dana tupim nožem odsjeca svoju stijenom ukliještenu ruku.

Dan koji je promijenio život

Danny Boyle je luckasti režiser iz Engleske. Još nikada se nije popeo na planinu. Šta ga veže sa sudbinom planinara Arona Ralstona? "U životu ovog režisera isto kao i u životu planinara postoji dan, koji je promijenio njihov život. Za jednog je to bio dan kada je izgubio ruku a za drugog dan, kada je dobio 8 Oskara za film "Slumdog milioner". Upravo 8 Oskara je omogućilo da se nađu finansijska sredstva za film, koji najprije niko nije želio finansirati", piše Sueddeustche Zeitung i dodaje: "Kada je Ralston 1. maja 2003. u 15:45 nakon 10 km pješačenja naišao na prve ljude, koji su pozvali spasilački helikopter, imao je 18 kg manje i izgubio je polovinu svoje krvi. Ljekari su mu poslije rekli da je imao još sat vremena života. CNN je tada prekinuo program, objavivši "breaking news", koja je glasila: "Alpinista iz Kolorada, sam sebi amputirao ruku, u kritičnom stanju".

Nevjerovatna priča Arona Ralstona imala je Happy End. On postaje muškarac godine magazina "Vanity Fair", gostuje u najpoznatijim TV-emisijama, prima pisma i mailove iz cijelog svijeta. On je nada onima koji ne vide više smisao u životu. Mnogi u načinu njegovog preživljavanja vide spiritualni put. "Od moje sudbine mogla je nastati tragedija, ali na kraju je to ispala pozitivna story. I zaista. Zar nije ostvario duhovni rast. Zar se sa svojom protezom ne penje bolje po stijenama. Zar mu jedna djevojka u jednom pabu, koja ga je prepoznala sa TV-a, nije pozvala piće? Sada su vjenčani i imaju sina. A sve je počelo nakon strašnog, pa ipak tako banalnog iskustva, kada je Aron petog dana svoje noćne more tupim nožem sam sebi uspio odrezati ruku. A to nije bilo lako. Morao ju je toliko puta okrenuti, da istrunula kost u ramenu konačno pukne, zaključuje u svom članku 'Sueddeustche Zeitung' iz Minhena.

Autor: Jasmina Rose

Odg. urednik: Azer Slanjankić