100 godina od formiranja prve Jugoslavije | Politika | DW | 01.12.2018
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

100 godina od formiranja prve Jugoslavije

Kraljevina SHS bila je rezultat težnji južnoslavenskih naroda za ujedinjenjem, ali i „zemlja ekonomske zaostalosti, nacionalnog i socijalnog ugnjetavanja“. Kakav je bio položaj BiH u prvoj Jugoslaviji?

Kao državna zajednica, Jugoslavija je nastala 1. decembra 1918. godine aktom ujedinjenja Kraljevine Srbije, Crne Gore i Države Slovenaca, Hrvata i Srba. Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca (Kraljevina SHS) bila je centralistička monarhija pod dinastijom Karađorđevića. Vojno-politički autoriteti iz doba SFRJ (Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije – „druge Jugoslavije") navode da je stvaranje zajedničke države „preloman" događaj u životu jugoslavenskih naroda, odnosno ostvarenje njihovih davnašnjih težnji. Prigovaraju, međutim, da je Kraljevina SHS stvorena na „nedemokratskim osnovama", a kao primjer navode činjenicu da Makedonci, Crnogorci i Muslimani u toj državi nisu ni formalno bili priznati kao narodi. „Zemlju karakterišu ekonomska zaostalost, nezaposlenost i jalove borbe srpske, hrvatske i slovenačke buržoazije oko podjele vlasti. Bila je to tipična država ekonomske zaostalosti, nacionalnog i socijalnog ugnjetavanja. Na međunarodnom planu ispoljavala je veliku zavisnost od Francuske i Velike Britanije, a od tridesetih godina okreće se Njemačkoj i Italiji uz postepenu fašizaciju zemlje", navodi se u Vojnom leksikonu bivše SFRJ iz 1981. godine.

Prva Jugoslavija nije bila „vještačka tvorevina"

Husnija Kamberović (DW/S. Huseinović)

Husnija Kamberović

Profesor na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu i predsjednik Udruženja za modernu historiju Husnija Kamberović je jedan od onih koji smatraju da Jugoslavija iz 1918. godine nije bila produkt interesa velikih sila niti „vještačka tvorevina", nego rezultat dugotrajnog procesa približavanja naroda na Balkanu koji su tražili novi okvir za vlastitu afirmaciju. „Politički interesi, jezička i kulturna bliskost generirali su to ujedinjenje. Prvi svjetski rat, koji je sa Balkana otpuhao Habsburšku monarhiju, stvorio je uvjete da se to desi. BiH nije igrala važnu ulogu u nastanku te Jugoslavije, a političari iz BiH koji su bili članovi Jugoslavenskog odbora često su isticali kako oni tamo nisu kao predstavnici BiH, nego kao predstavnici srpske vlade. Međutim, ne bi se moglo reći da ovdje nije bilo projugoslavenskog pokreta i pretpostavki za uspjeh tog pokreta“, kaže Kamberović za Deutsche Welle.

BiH i Jugoslavenska muslimanska organizacija

Kada je Kraljevina SHS stvorena pokazalo se da njeni narodi različito razumijevaju novu državu što je, prema Kamberovićevom mišljenju, bilo primjetno posebno kod srpske političke elite koja je Jugoslaviju doživljavala prije svega kao proširenu Srbiju. „Tu treba tražiti i razloge marginalizacije BiH u Jugoslaviji stvorenoj 1918. godine, posebno na polju ekonomije“, kaže Kamberović. Ugledni bosanskohercegovački historičar napominje da su tokom prvih mjeseci postojanja zajedničke države u BiH vladali nesigurnost, anarhija i nasilje motivirano socijalnim razlozima, što je vremenom poprimalo nacionalne i vjerske dimenzije. „Ali, treba imati u vidu da, za razliku od Crne Gore, u BiH 1918. nema oružanog otpora uključivanju u jugoslavensku državu. Ovdje su i politički i vjerski lideri podržali jugoslavensko rješenje, mada ono kasnije nije doprinosilo afirmaciji zasebnog bosanskohercegovačkog identiteta“, ističe Kamberović.

Govoreći o političkom značaju BiH u tadašnjoj Jugoslaviji, naš sagovornik napominje da je prvi ustav donesen zahvaljujući podršci Jugoslavenske muslimanske organizacije (JMO). „Kao ustupak su dobivene kakve-takve garancije za teritorijalnu cjelovitost BiH i autonomiju vjerskih institucija. Od 1935. do 1939. jugoslavenska vlada je funkcionirala zahvaljujući aktivnom sudjelovanju lidera JMO-a Mehmeda Spahe. Sve u svemu, krajem Prvoga svjetskog rata nije bilo alternative stvaranju jugoslavenske države", zaključuje Kamberović.

Velikodržavni snovi i „rasparčavanje" BiH u Šestojanuarskoj diktaturi

Profesor historije na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli Adnan Jahić podsjeća da je BiH ušla u Kraljevinu SHS bez formalne odluke Bosanskohercegovačkog sabora, ali uz saglasnost i aktivnu ulogu jednog broja političkih predstavnika bh. Hrvata i Srba. „Hrvatske i srpske elite različito su gledale na karakter i perspektivu novoproglašenog kraljevstva. Dok su Hrvati željeli decentraliziranu državu jugoslavenskih naroda - Slovenaca, Hrvata i Srba, Srbi su u njoj gledali uglavnom ostvarenje sna o proširenoj srpskoj državi, te su se u skladu s tim i ponašali. Otuda je već s osnivanjem nove države došlo do ukidanja pokrajinskih vlada, a sa Vidovdanskim ustavom od 28. juna 1921. nametnut je i centralistički sistem pod srpskom hegemonijom koja će faktički biti zadržana sve do izbijanja Drugog svjetskog rata", kaže Jahić za Deutsche Welle.

Adnan Jahić (privat)

Adnan Jahić

Jahić napominje da je BiH u „centralističkom vidovdanskom sistemu" likvidirana kao zasebno upravno područje, premda je sačuvan privid njene teritorijalne kompaktnosti, jer je članom 135. Vidovdanskog ustava bilo predviđeno da postojećih šest bosanskohercegovačkih okruga važe kao oblasti u novoj državi. „Da je za vladajuće srpske krugove ovo bio samo plod političko-stranačke nagodbe i kompromisa sa JMO-om, pokazalo je potpuno rasparčavanje teritorije BiH u šestojanuarskom diktatorskom režimu osam godina kasnije, kada je BiH podijeljena na četiri banovine: drinsku, vrbasku, primorsku i zetsku, sa sjedištima u Banjoj Luci, Sarajevu, Splitu i Cetinju, uključujući teritorije izvan BiH. Način prekrajanja BiH u značajnoj mjeri je bio posljedica okolnosti da je na čelu Ministarstva pravde, koje je pripremilo novu unutarnju organizaciju zemlje, bio dotadašnji vođa bh. radikala Milan Srškić, izraziti protivnik Mehmeda Spahe i teritorijalne cjelovitosti BiH", kaže profesor Jahić.

Afirmacija BiH tek u Drugom svjetskom ratu

Naš sagovornik podsjeća da je krajem tridesetih i početkom četrdesetih godina 20. stoljeća BiH bila predmet novog negiranja i dijeljenja u sklopu Sporazuma Cvetković-Maček o formiranju Banovine Hrvatske, te unutar Nezavisne Države Hrvatske kao marionetske države Trećeg rajha i fašističke Italije. „Ovaj negativan trend, koji je prijetio potpunim zatiranjem i uništenjem BiH kao zasebne zemlje, kulture i društva, zaustavljen je pojavom i ishodima partizanske antifašističke borbe pod vođstvom jugoslavenskih komunista koji su odlučili obnoviti Jugoslaviju na federativnom principu ravnopravnih republika i naroda, u sklopu čega je BiH obnovila svoju upravno-teritorijalnu posebnost i politički subjektivitet kao republika odnosno država ravnopravnih naroda i građana koji u njoj žive“, kaže Jahić.

On tvrdi da od formiranja prve jugoslavenske države 1918. do ZAVNOBiH-a (Zemaljskog Antifašističkog Vijeća Narodnog oslobođenja BiH) 1943. godine u temeljnim stajalištima nacionalno-političkih elita Srba i Hrvata, BiH nije uzimana u obzir kao historijska, državna i politička zasebnost, već kao sastavni dio srpskog odnosno hrvatskog nacionalnog prostora i političkog interesa. „Uslijed toga je odbacivana svaka mogućnost da bi stanovništvo BiH moglo imati pravo glasa u pogledu državno-pravne perspektive svoje domovine. Pobjeda Narodno-oslobodilačkog pokreta u Drugom svjetskom ratu otvorila je put rješenjima koja su, makar u okvirima jednopartijske nedemokratske vladavine, omogućila reafirmaciju BiH kao političkog subjekta, što je podloga njene kasnije državne emancipacije i osamostaljenja u godinama raspada SFRJ", zaključuje Adnan Jahić.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android

Reklama
default

Kako se raspala Jugoslavija?

Ratna dešavanja koja su pratila raspad SFRJ bila su razorna za region. Novonastale države izlaz iz krize vide u ulasku u EU. Jedan od uslova za brže eurointegracije, koji stiže iz Brisela, jeste regionalna saradnja.