Ћирилица – političko pitanje prvog reda | Politika | DW | 22.09.2021
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Reklama

Zakone o očuvanju jezika srpskog naroda

Ћирилица – političko pitanje prvog reda

Republika Srpska i Srbija nedavno su usvojile iste Zakone o očuvanju jezika srpskog naroda i ćiriličnog pisma. Favorizovanje nematerijalog kulturnog naslijeđa ili politička represija?

Zakon koji je u Republici Srpskoj usvojen na Dan srpskog jedinstva, napravljen je da ćirilično pismo postavi kao nematerijalno kulturno naslijeđe. Međutim, suština zakona, ili kako bi pravnici rekli, njegov meritum, sve je samo ne to. Od represivnih mjera koje su definisane za one koji ne koriste ćirilicu pa do olakšica za one koji je koriste, što je u startu diskriminacija. Struka jeste konsultovana u izradi zakona, ali očigledno nedovoljno s obzirom na njegov politički kontekst. Kako će se on primjenjivati u praksi, to je tek pitanje. Aleksandra Savić, na čelu je Udruženja lektora u Republici Srpskoj, i zadnjih godina pokušava pitanje jezika i generalno njegove upotrebe, da postavi tamo gdje mu je, kako kaže, mjesto. Na vrh. 

Nijedna krajnost nije dobra

Zakon je, kaže, potreban, ali ističe, da ne postoji samo jedan model za rješavanje ili unapređenje jezičkih pitanja, već da se radi o kombinaciji promocije jezika i pisma, osavremenjavanju obrazovanja, rada na medijskoj pismenosti, pa do regulisanja pravnog okvira.

„Nekoliko dana prije sjednice Narodne skupštine Republike Srpske, pojavila su se oprečna mišljenja – od onih da upotrebu jezika i pisma uopšte ne treba regulisati, do izjava kako je to jedinstvena prilika za sveobuhvatnom jezičkom politikom za sve govornike srpskog jezika. Ne slažem se ni sa jednima, ni sa drugima. Službeni jezici, za razliku od jezika u upotrebi, jezika u svakodnevnoj komunikaciji, zahtijevaju neku vrstu regulative koja postoji u svim zemljama i koja obično služi tome da se uredi javna upotreba jezika – u školi, medijima, u institucijama. Sa druge strane, s obzirom na istorijske, društvene i političke prilike, teško je govoriti o sveobuhvatnoj jezičkoj politici koja se tiče srpskog jezika, bar u institucionalnom smislu“, kaže Savić, podsjećajući da treba uvijek imati na umu jezičku prošlost, koja je nažalost obilježena mnogim greškama, zbog čega treba uvažavati kontekst i društvene prilike.

Nijedno pismo nije toliko puta ukidano kao ćirilica a dio je kulture i identiteta srpskog naroda. Upravo zbog toga, smatraju lingvisti, njegova zaštita je neophodna, ali je pitanje da li se ovim zakonom stvara suprotan efekat. Takođe, usvajati isti zakon o upotrebi srpskog jezika i ćirilice u Srbiji i Republici Srpskoj je nemoguće, jer je on u prvom slučaju u skladu sa ustavom, dok njegova sudbina nije baš dobra u Republici Srpskoj. Za to se pobrinuo ustav i ravnopravno definisana tri jezika i dva pisma.

Od koga se štiti ćirilica

„Ne možemo i nećemo dopustiti ekskluzivitet upotrebe srpskog jezika i ćirilice na uštrb jezika bošnjačkog i hrvatskog naroda i latiničnog pisma“, rekla je Begija Smajić, poslanik Stranke za BiH u Narodnoj skupštini, tokom rasprave o ovom zakonu.

Smajić je prosvjetna radnica, nastavnica matematike i fizike. Predaje kaže na bosanskom jeziku, iako ga osporavaju u Republici Srpskoj. Jezik je tvrdi, jači od zakona, i zbog toga nije jasno zašto se ovakav diskriminatorski zakon nameće.

„Od koga se štiti srpski jezik i ćirilica. Ćirilica je i moje pismo kao i vaše. Pišem ćirilicu bolje od vas koji sjedite u skupštini. Možda čak i više“, kaže Smajić. 

Bosnien und Herzegowina | Lehrbücher

Od koga se štiti srpski jezik i ćirilica, pita Begija Smajić

Takođe, nema nikave sumnje da će se zakon “vući” do Ustavnog suda BiH, nakon što bude pokrenut najavljeni veto, umjesto da je predlagač napravio zakon, čiji bi cilj zaista bio zaštita i očuvanje ćirilice. 

Politika ali ne samo politika

Zašto se na ovaj način nameće ono što bi trebalo ili već jeste pismo u upotrebi. Da li će mjerama, kojima se stimulišu korisnici ćirilice, pismo više osjećati kao svoje, ukoliko to do sada nisu. I da li će prestati da koriste ćirilicu, ukoliko stimulacija bude ukinuta. To jeste političko pitanje ali ne bi trebalo da bude samo političko. U slučaju Republike Srpske, ćirilično pismo favorizovano je kao nematerijalno kulturno nasljeđe i ta formulacija je opravdana, s obzirom da se stiče utisak da je ovo pismo zapelo u prošlosti i ne može da se nosi sa savremenim razvojem. 

„Pored toga, ćirilica zaista predstavlja kulturnu baštinu ne samo Republike Srpske već i Bosne i Hercegovine. Velika je zamka, u koju nažalost upadaju i mnogi lingvisti, govoriti o upotrebi pisma ili jezika iz ličnog ugla. To što neko zna ili ne zna oba pisma ili iznosi iskustva iz svoje neposredne okoline ne znači da je situacija zaista takva u praksi“, upozorava Aleksandra Savić.

Zakonom o zaštiti, očuvanju i upotrebi jezika srpskog naroda i ćiriličnog pisma, predviđene su stimulativne mjere za privatni sektor ali i poreske olakšice za one koji u svom radu koriste ćirilicu. To uključuje i korištenje ćiriličnog pisma u elektronskim i štampanim medijima.

Kazne i klenovi

Za kršenje odredbi zakona, predviđene su i novčane kazne od 500 do 2500 evra za organe, organizacije i druga pravna i fizička lica ukoliko u "pravnom prometu" ne koriste ćirilicu. Profesor na Filozofskom fakultetu u Banjaluci, Miodrag Živanović, smatra da je zakon uperen protiv srpskog naroda, njegove tradicije i drugih koji žive u BiH. To je populizam, smatra Živanović, obrazlažući za njega, nasilno donošenje zakona.

„Ne možete ljudima ili cijelom narodu, oduzimati ono što već piše u ustavu - da imaju dva pisma. Ne možete oduzimati jedno pismo ili davati prednost jednom u odnosu na drugo. Tu je poništeno ono što je u osnovi svakog jezika, da je to živa materija, koja neće da se povinuje činovničkim zakonima“, kaže Živanović, navodeći da su ovo mogli da smisle samo oni koji ne poznaju jezik, tradiciju i kulturu i da je riječ o zločinu prema jeziku i pismu. 

„U BiH, gotovo u svakoj rijeci, obitava mala riba koja se zove klen. Ona je grabljivica, iako je mala. Njoj šta god se zabaci kao mamac, čak i udica bez mamca, ona proguta. Nema veze što će izgubiti glavu zbog toga. To je način djelovanja i naših vlasti za sve, pa i u ovom slučaju, jer su prihvatili ovakav prijedlog sa strane“, zaključuje Živanović.

Jezik kao bure baruta

Reakcija na usvajanje zakona, koji je u proceduru ušao po hitnom postupku, bilo je veoma malo ili gotovo nikako, bez obzira na to da li se radi o pohvalama ili kritikama, posebno ne sugestijama. Jedinstven, kritički stav svih, odnosi se tek na uvođenje represivnih mjera, iako nije jasno kako će to biti sprovedeno u praksi.

 

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu