1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Želje i stvarnost u transatlantskim odnosima

Felix Steiner
30. maj 2017

Govor Angele Merkel u Bavarskoj je imao odjeka u cijelom svijetu. Da li je doba transatlantske saradnje pri kraju? Još je rano donositi takav zaljučak jer Evropa još nije spremna na takav korak.

https://p.dw.com/p/2dqZT
Foto: Getty Images/AFP/M. Medina

Još prije četiri mjeseca je izgledalo da je na predstojećim parlamentarnim izborima u septembru moguće pobijediti Angelu Merkel. Njemačku je zbog njenog protukandidata Martina Schulza bio zahvatio talas entuzijazma. Međutim, taj entuzijazam je nestao brzo kao što je i došao. Umjesto toga je njemačko biračko tijelo bilo svjedok kako je u međuvremenu Merkelova bila smirujući faktor na samitu EU, G7 i NATO. Njen govor u Bavarskoj je iznenada doveo do globalnog razmišljanja o tome da postoje tektonski poremećaji u transatlantskim odnosima.

Evropa je ponovo tu

Glasanje Britanaca za Brexit prije godinu dana je brutalno naštetilo vlastitom samopouzdanju EU i to nakon što su kriza sa eurom i izbjeglička kriza godinu dana ranije javno pokazali dubinu raskola između članica na sjeveru i jugu, kao i na istoku i zapadu. Sada, samo nekoliko sedmica nakon što je karizmatični mladić pobijedio na predsjedničkim izborima u Francuskoj je Evropa ponovo tu „Mi Evropljani zaista svoju sudbinu moramo uzeti u vlastite ruke“, poručila je Merkelova u Minhenu i to pred izbore i u trenutku kada nije sigurna da li će ta ideja naići na simpatije u Njemačkoj. Da li su se Nijemci više prepustili euforiji protiv Trumpa nego pro-evropskom efektu?

Felix Steiner
Felix Steiner

Ključno je šta konkretno znači da se sudbina uzme u vlastite ruke. Kancelarka je ostala dužna dodatno objašnjenje kada je to rekla. Međutim, to nije tako jednostavno. Da li Angela Merkel zaista misli da se Evropa u slučaju agresije može sama odbraniti? Evropa od početka izbjegličke krize stalno tvrdi da svoje granice ne može zaštititi od nenaoružanih i zahtjevati odgovarajuću proceduru ulaska ljudi na njenu teritoriju sa važećim papirima. Slično je i kada je riječ o odbrani od terora: gdje god da su u proteklih nekoliko mjeseci otkrivene terorističke ćelije koje su planirale napade, informacije su prije svega dolazile iz američkih tajnih službi. Nije slučajno što je ministar unutrašnjih poslova Thomas de Maizière nakon govora njemačke kancelarke odmah ustvrdio kako je saradnja sa američkim tajnim službama na najvišem nivou, bez obzira ko obavlja predsjedničku dužnost.

Samostalnost je prije svega skupa

Jasno je da ako Evropa želi ovo promijeniti i zaista postati samostalna, mora izdvojiti više novca nego što godinama u NATO-u zahtijeva dva posto bruto domaćeg proizvoda. Čak i ako je spremna za zadatak, takav razvoj će trajati godinama, ako ne i decenijama.

Šta onda iz ovog možemo naučiti? Iritacije zbog Donalda Trumpa u Evropi su opipljive golom rukom. Upravo na tome se mogu prikupiti glasovi birača. Promjena političkog kursa nije tako jednostavna. Moraju biti iritirani oni koji vjeruju ili znaju da se politika dobrim dijelom sastoji od simbolike isto kao i govor bivšeg američkog predsjednika Johna F. Kennedy u kojem je rekao „Ich bin ein Berliner" ili padanje na koljena Willy Brandta u Varšavi. Ukoliko se Evropa i SAD budu udaljavale jedna od druge, onda bi zaista moglo biti da govor Angele Merkel u Bavarskoj predstavlja istorijsku prekretnicu. Ako će time ubuduće biti osnažena evropska saradnja na vojnim i sigurnosnim poljima - onda s pravom.