Šta smiju učiti srpska djeca

Iako iz Komisije i Ministarstva prosvjete Kosova niko ne želi da priča dok se izvještaj zvanično ne objavi, dijelovi izvještaja su već dospjeli u javnost. Tako su navodi da su pjesme „Simonida“ Milana Rakića i drama „Boj na Kosovu“ Ljubomira Simovića problematičnog sadržaja, kao i neke lekcije iz istorije i geografije, izazvali buru negodovanja kod Srba. Ali ne misle svi tako. Portparol Kancelarije međunarodnog civilnog predstavnika na Kosovu (ICO) Endi Megafi rekao je da cijelu stvar treba posmatrati u svjetlu napora kosovske Vlade da omogući djeci koja govore srpski jezik na Kosovu da uče na svom jeziku i po svojim nastavnim programima.

„Komisija je izvršila pregled i provjeru svih udžbenika i nastavnog programa da bi vidjela da li su u skladu sa Ustavom Republike Kosova. Došli su do zaključka da neke stvari nisu u skladu sa odredbama Ustava i iznijeli su svoje preporuke da se izvrše izvjesne izmjene u nastavi. „Bez da ulazimo preduboko u detalje možemo da kažemo da je ono što kosovska vlada čini pozitivna stvar i predstavlja iskazivanje odgovornosti“, kaže Megafi.

Pritisak na Srbe

Za Vesnu Jovanović, profesoricu srpskog jezika i književnosti Srednje tehničke škole iz Parteša, to je, međutim, pritisak na srpske nastavnike na Kosovu: „Ovim postupkom Ministarstvo obrazovanja u Prištini jednostavno udara na naš nacionalni identitet, na jezik, na kulturu, na istoriju, na geografiju, a to su one stvari na koje je svaki narod osjetljiv.“

Jovanovićeva ističe da će učenici u nastavi na srpskom učiti kao i do sada, sve dok eksperti ne dokažu nešto novo. Ona dodaje da bi Prištini umjesto što određuje šta srpska djeca ne smiju da uče, bilo bolje da im obezbijedi bolje uslove za školovanje.

„Mi i dalje radimo u neadekvatnim prostorijama, proterani smo iz gradova, o tome bi Ministarstvo prosvjete trebalo prvo da razmišlja, zato što nijedna srpska škola ne postoji ni u jednom gradu na Kosovu osim u sjevernom dijelu Kosovske Mitrovice. To je političko pitanje. Pitanje obrazovanja je u svakom slučaju pitanje na koje bi trebalo mnogi naučnici i prosvjetni radnici da daju odgovor, a nikako političari. U stvari, nikako u ovom trenutku u kojem je situacija vrlo osjetljiva za sve nas – i za Srbe i za Albance.“ Jovanovićeva smatra da se Srbima samo represijom može nametnuti novi nastavni program, ali vjeruje da Priština za tako nešto neće dobiti podršku.

Jedinstven školski program

Istovremeno, Megafi, portparol Pitera Fejta, ističe da je faza sprovođenja zaključaka komisije posao Ministarstva prosvjete i opštinskih vlasti: „Njihov zadatak je da ovim poduhvatima premoste izvjestan period do momenta kada se bude došlo do toga da kosovsko ministarstvo razvije i proglasi jedan jedinstveni nastavni školski program za djecu iz svih zajednica Kosova“, kaže Mekgafi.

Formiranje Komisije za pregled nastavnog materijala na srpskom jeziku predviđeno je Ahtisarijevim sveobuhvatnim planom za Kosovo. Predsjedavajući Komisije je Radivoje Mančić, jedan od trojice predstavnika Srba u tom tijelu. Pored njih, u sastavljanju izvještaja o srpskim udžbenicima učestvovala su i trojica Albanaca, kao i jedan predstavnik međunarodne zajednice.

Autor: Zulfija Jakupi

Odg. urednica: Belma Fazlagić-Šestić