Šta Njemačka čini za Ukrajinu? | Politika | DW | 28.09.2019
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Reklama

Politika

Šta Njemačka čini za Ukrajinu?

„Ona o Ukrajini samo govori, a ne čini ništa“, rekao je predsjednik SAD Tramp u telefonskom razgovoru sa predsjednikom Ukrajine Zelenskim. Zelenski se „hiljadu posto“ složio s tim. Da li je Tramp u pravu?

Ekonomska pomoć

Ovdje Donald Tramp skroz griješi. Prema brojkama Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj OECD, Njemačka je na trećem mjestu, poslije Evropske unije i SAD, a kada je riječ o humanitarnoj pomoći čak na drugom mjestu poslije EU. Od ruske aneksije Krima 2014. naovamo, Njemačka je Ukrajini prema OECD poslala oko 1,4 milijarde evra – 1,18 milijardi bilateralno i još 200 miliona preko EU.

Samo na ime razvojne pomoći je od 2014. u Ukrajinu otišlo ukupno 544 miliona evra, osim toga: 110 miliona kao humanitarna pomoć, kredit od 500 miliona i 25 miliona za mjere stabilizacije sa težištem na nadgledanju konflikta, učvršćivanju pravne države i mirovnoj medijaciji.

Ni Evropska unija ne mora da se pribojava poređenja sa SAD. Tokom 2016. i 2017. godine je ona pomogla Ukrajini iznosom koji je bio više nego dvostruko veći od iznosa koji su priložile SAD. I u tu sumu još nisu uključeni prilozi pojedinih zemalja EU kao što je Njemačka.

Prema navodima Ministarstva spoljnih poslova, EU je od 2014. naovamo kao razvojnu pomoć Ukrajini uplatila više od 260 miliona evra. U okviru te sume, njemačko učešće je iznosilo gotovo 53 miliona. A u humanitarne svrhe je Evropska unija uplatila gotovo 755 miliona evra, od kojih 151 milion iz Njemačke.

Vojna podrška

Njemačka pruža Ukrajini vojnu pomoć. To se dešava u okviru NATO pa se ne može tačno reći koliki je specifično njemački doprinos. Ne zna se ni kolika je tačno pomoć NATO. Njemačka, kada je riječ o vojnoj strategiji, uvijek nastoji da povede računa o ukupnoj strateškoj situaciji sa Rusijom, i tu perspektivu uvijek iznosi na savjetovanjima NATO. SAD su još za vrijeme predsjednika Džordža Buša mlađeg pokušale da uvuku Ukrajinu u NATO. Njemačka i druge države NATO su to iz obzira prema Rusiji mogle da to spriječe.

Vladimir Zelenski i Donald Tramp

Vladimir Zelenski i Donald Tramp

Godine 2008, na samitu NATO je odbijen zahtjev Ukrajine da bude primljena. Od 2018. Ta zemlja je zvaničan kandidat za pristup Zapadnoj alijansi. „Vrata NATO su otvorena za svaku evropsku zemlju koja je u stanju da ispuni obaveze članstva i doprinese bezbjednosti u evroatlantskom prostoru“, piše u jednoj izjavi Alijanse. No, prijem Ukrajine bi mogao da ugrozi bezbjednost Saveza zbog konfrontacije sa Rusijom – zato se sa tim prijemom ne računa u doglednoj budućnosti.

No, vojna saradnja NATO i Ukrajine se od početka krize pojačala. Cilj NATO je da Ukrajina može bolje sama da se brani i da bude u stanju da preuzimajući standarde NATO, do 2020. godine operiše zajedno sa tim vojnim savezom.

Uz to, NATO pomaže modernizacju ukrajinskih pomorskih jedinica. Zapadna alijansa je pojačala svoje prisustvo u Crnom moru kao i saradnju sa ukrajinskom mornaricom. NATO je uvijek osuđivao i rusku aneksiju Krima i time diplomatski podržavao Ukrajinu.

Pogledajte video 04:41

Priča o komičaru i predsjedniku

Mirovni pregovori i sankcije Rusiji

Podrška Ukrajini može biti i nematerijalna. Mirovni pregovori između Moskve i Kijeva su projekat Njemačke i Francuske i to na najvišem nivou. Na sastanke koji se tim povodom održavaju SAD ne igraju nikakvu ulogu. Štefen Haling iz Fondacije za nauku i politiku u razgovoru za DW kaže da su ti pregovori „dosad bili veoma važni“. Oni su, kako je nastavio, „donijeli veoma malo napretka“, ali za to nisu krive Njemačka i Francuska, već se „ključ za rješenje problema nalazi u Rusiji, kao što je Rusija i odgovorna za eskalaciju konflikta“.

I kada je riječ o sankcijama EU protiv Rusije zbog aneksije Krima, njemačka „ima ključnu ulogu“, kaže Haling. Tokom godina, uvijek je bilo pokušaja pojedinih država EU da okončaju sankcije, ali one su i dalje na snazi. Bez Njemačke, tog konsenzusa u EU „vjerovatno ne bi bilo“, smatra Haling.

Nešto sasvim drukčije je projekat Sjeverni tok 2 – gasovod iz Rusije koji preko Baltičkom mora vodi direktno u Njemačku. Za Ukrajinu to u izvesnoj mjeri protivrječi njemačkoj politici sankcija prema Rusiji. Gasovod je trn u oku Ukrajine koja strahuje da će izgubiti prihode od tranzita gasa preko svoje teritorije koji naplaćuje. Na strani vlade u Kijevu je i Tramp. Predsjednik SAD smatra da se Njemačka dovela u poziciju da je jednostrano zavisna od Rusije.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android

Preporuka redakcije

Audio i video zapisi na tu temu