Šta je sa Sarajevom? | Kiosk | DW | 17.06.2014
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kiosk

Šta je sa Sarajevom?

Frankfurter Allgemeine Zeitung donosi kritičku analizu knjige njemačkog istoričara Sundhaussena o Sarajevu. NZZ se duhovito osvrće na vijest o tome da se Dačić i Tači predlože za Nobelovu nagradu za mir.

"U 2014. godini sjećanja na Prvi svjetski rat je Holm Sundhaussen, njemački doajen istorije i ekspert za jugoistočnu Evropu objavio knjigu o istoriji Sarajeva o vjekovima zajedničkog života pravoslavaca, katolika i muslimana", piše Frankfurter Allgemeine Zeitung i dodaje:

Autor dobro poznaje situaciju i zna pisati. To budi očekivanja ali njegova interpretacija ipak budi razočarenje, jer već sam naziv vodi u zabludu. Da ljudi čine grad je samo po sebi razumljivo ali može li biti i da grad određuje ljude? Ko traži mržnju naći će je, ali i ko želi da vidi suživot vidjeće ga.

Holm Sundhaussen Uni Berlin

Holm Sundhaussen dobro poznaje situaciju ali...

Ovakve razmišljanja navode na početak knjige koji obećava ali pisac potom skreće sa kolosjeka i gubi se. Pametno i znalački piše o socijalno-ekonomskim aspektima Osmanlijskog carstva i odvođenja dječaka u janjičare, koncepciji bosanskog islama, identitetu bosanskih muslimana, seljačkim ustancima hrišćana, vlasničkim odnosima u bh. poljoprivredi ili partijskom sistemu u nekadašnjoj Jugoslaviji. Ali šta je sa Sarajevom?

Sarajevo čeka na svog portretistu

Prelaz sa istorije Evrope i regionalne istorije Balkana na specifičnosti Sarajeva Sundhausenu uspijeva rijetko. Tamo gdje su detalji neophodni, nema ih. Tako on piše da se "cijena jednog roba u Sarajevu u 16. stoljeću kretala između 1.200 i 6.600 akce. Ali kolika je bila vrijednost tih para, šta se za njih moglo kupiti i ko je uopšte tada imao novac? Gdje se nalazila pijaca za prodaju robova u Sarajevu, ko su bili robovi i odakle su ih dovozili?

Ne može se reći da čitalac ništa nije saznao o Sarajevu. Sundhaussen opisuje priče sarajevskih muškaraca od osmanlijskog doba do nedavne prošlosti (žene do dan danas imaju sporednu ulogu u u javnom gradskom životu). Opisuje kako je Sarajevo u Osmanlijskom carstvu nakon 1467. godine doživjelo procvat sve do katastrofe 1697. godine kada su u njega ušle trupe princa Eugena Savojskog i opljačkale i spalile grad. Otvaranje pravoslavne crkve 1872. godine, praćeno zvonjavom, bio je događaj koji je u Sarajevu okupio navodno više od 10.000 ljudi. Piše da se po prvi put "hrišćanstvo tako moglo i čuti i da muslimani nisu vjerovali svojim ušima" kao i da je to kasnije "postalo pitanje moći i vlasti". Tu se nižu svjedočenja ljudi tog vremena, koji čine vidljivim tadašnje Sarajevo, kao da je neko otvario zavjesu na pozornici grada tog vremena. Ali takvi pasaži su rijetki. Sve u svemu, zaključuje se na kraju članka u listu Frankfurter Allgemeine Zeitung, Sarajevo - svjetski poznato mjesto atentata od 28. juna 1914. i dalje čeka na svog pravog portretistu.

Put ka Nobelovoj nagradi za mir

List Neue Zuercher Zeitung u rubrici "Upada u oči" piše: "U Srbiji i na Kosovu je vijest primljena sa skepsom: Ivica Dačić i Hašim Tači predloženi za Nobelovu nagradu za mir. Nominacija je uslijedila dvostruko: kako od strane jednog američkog kongresmena tako i od strane jednog poslanika Evropskog parlamenta. Nobelovu nagradu za mir bi Dačić i Tači trebali dobiti za Sporazum o normalizaciji odnosa Srbije i Kosova, potpisan u Briselu u aprilu 2014. godine. Jesu li oni uopšte zaslužili da budu nominovanu za ovu nagradu? U Beogradu ćete na to dobiti ironičan odgovor. Čak je Ivica Dačić pred novinarima izjavio da smatra napretkom što je njegova kandidatura za Haški tribunal preinačena u Nobelovu nagradu.

Treffen Ashton, Thaci und Dacic

Ivica Dačić i Hašim Tači sa šeficom diplomatije EU Catherine Ashton u Briselu

Alfred Nobel je bio jasan: "Nagradu treba dobiti onaj ko se najviše zalagao za pobratimljenje nacija. Ako potražimo motive dvojca Dačić-Tači za potpisivanje Briselskog sporazuma, onda do izražaja dolazi pragmatičnost u granicama sopstvenih mogućnosti i oportunizam u pogledu približavanja EU. A volja za istinskim pomirenjem jedva da se i može osjetiti.

Da bi je pokazali i dokazali ima još vremena - do dodjele nagrade u jesen. Recimo na prmjeru ruine jedne pravoslavne crkve usred Prištine, podizane da bude simbol nadmoći i vladavine nad Albancima. Nakon rata preživjela je mnoge napade. Albanski političari periodično najavljuju da će je srušiti, što izaziva velike proteste popova. Dovršiti gradnju crkve u Prištini gradu u kojem gotovo i da nema Srba, bilo bi apsurdno. Srušiti je bio bi opet udarac na vjeru i mir. Šta napraviti? Centar za susretanje? Muzej albansko-srpskog suživota? Dačiću i Tačiju trebalo bi prepustiti izradu projekta za rješenje ovog pitanja. Ako nađu rješenje, onda su možda i zaradili Nobelovu nagradu", zaključuje se u listu Neue Zuercher Zeitung.

Reklama