Šahtjor Donjeck - klub u izbjeglištvu

Kada je ruska vojska izvršila invaziju na Ukrajinu 24. februara 2022. godine, Mikola Matvijenko je u Kijevu spavao pored svoje supruge i djeteta. „Oko pet sati ujutro čuo sam eksplozije i odmah smo skočili“, kaže Matvijenko za DW. “Prenoćili smo u autu na parkingu dok nismo dobili vijest da je Kijev napadnut i da moramo bježati.” Matvijenko je reprezentativac Ukrajine i defanzivac u vrhunskom klubu Šahtjor Donjeck - klubu sa sjedištem u regionu Donbas u istočnoj Ukrajini, koji graniči sa Rusijom.

Zapravo, odlučujuća utakmica ukrajinskog prvenstva bila je zakazana za uskršnji vikend: Šahtjor Donjeck protiv Dinama iz Kijeva, prvi protiv drugog. Samo dva boda dijelila su dva kluba kada je nakon 18. utakmice krajem februara prekinuto takmičenje. Ali u Šahtjoru više niko ne razmišlja o tome. Na klupskoj internet stranici odavno su promijenjene teme - sa sportskih na ratne informacije. Vijesti ukrajinskog Ministarstva odbrane se aktueliziraju nekoliko puta dnevno. Ruski agresorski rat u Ukrajini promijenio je sve u klubu koji je godinama prkosio svim nedaćama.

Umjesto da igra za bodove u prvenstvu, Šahtjor Donjeck sada "igra za mir" kako bi prikupio donacije za žrtve rata i ukrajinsku vojsku. Na ovim utakmicama učestvuje i reprezentativac Anatolij Trubin. U prvom meču protiv Olimpijakosa, fudbaleri Šahtjora su nosili dresove sa imenima napadnutih ukrajinskih gradova i zastavom svoje zemlje. "Želimo da ovi gradovi budu poznati širom svijeta", rekao je tada Trubin za DW. "Još uvijek ne razumijem kako može doći do takvog rata u 21. vijeku, rata u kojem svakodnevno umiru ljudi." On osjeća tugu i užas pri pomisli "da se ovo dešava u zemlji koju voli i u kojoj je odrastao".

Napušteni stadion sa pet zvjezdica

Matvijenko, koji za Šahtjor igra već 13 godina, 2014. godine je morao pobjeći iz Donjecka. "Kada sam imao 17 godina, sa ljetovanja sam kući otišao vozom. Sljedećeg dana od stanice nije ostalo praktično ništa i odmah smo prebačeni u drugi grad", prisjeća se on godine kada je Šahtjor posljednji put igrao u Donbas areni u koju je oko 176 miliona eura uložio ukrajinski oligarh i predsjednik Šahtjora Rinat Ahmetov.

Činilo se da se investicija isplatila: u sezoni 2012/13. u prosjeku je dolazilo 40.000 navijača na stadion, koji je izgrađen za Evropsko prvenstvo 2012. i kojem je UEFA dodijelila pet zvjezdica, što je najveća kategorija za stadion. 2009. godine svečano je otvoren ovaj dragulj među ukrajinskim stadionima. I tadašnji predsjednik Viktor Juščenko je bio prisutan, a američka megazvijezda Bijonse se svojim nastupom pobrinula da spektakl bude potpun - sasvim nadrealna situacija s obzirom na današnju situaciju u Donbasu.

U avgustu 2014. stadion je teško oštećen u borbama između vladinih trupa i proruskih separatista. Nakon toga, stadion je zatvoren i do danas se ne koristi. Od tada je Šahtjor igrao u egzilu, a utakmice je gledalo u prosjeku 7.000 gledalaca. Do 2017. domaće utakmice igrale su se u Lavovu, oko 1.200 kilometara zapadno od Donjecka. Zatim su se preselili u Harkov, koji je oko 300 kilometara udaljen od Donjecka. Ali kada su krajem 2018. godine ruski graničari pucali na tri ukrajinska vojna broda i kada je Ukrajina, između ostalog, uvela vanredno stanje u okrugu Harkov, Šahtjor je ponovo morao da traži novi dom. Domaće utakmice se od tada igraju u Kijevu, gdje su igrači već živjeli i trenirali.

Donbas arena se u posljednjih nekoliko godina često koristila kao centar za distribuciju humanitarne pomoći. Povratak se čini gotovo nemogućim, čak i ako Matvijenko kaže: "Kada sam bio mlađi, uvijek sam išao u Donbas arenu i oduvijek mi je bio san da igram na ovom divnom stadionu. Svi vjerujemo da ćemo jednog dana tamo ponovo moći igrati fudbal."

Rinat Ahmetov - čovjek koji stoji iza Šahtjora

Uprkos svim otporima, klub je ispisao izuzetno uspješnu priču. Šahtjor je u posljednjih nekoliko godina 13 puta bio prvak Ukrajine, a nekoliko puta je stigao do osmine finala Lige šampiona, a 2020. i do polufinala Lige Evrope. Tim iz istočne Ukrajine je 2009. godine osvojio Kup UEFA. U finalu je igrao protiv Werdera iz Bremena i tako postigao najveći međunarodni uspjeh u istoriji kluba.

Svi ti uspjesi jasno su povezani s novcem jednog čovjeka: vlasnika Rinata Ahmetova, bivšeg profesionalnog boksera i sa procijenjenim bogatstvom od sedam milijardi eura, vjerovatno najbogatijim čovjekom u Ukrajini. U vrijeme kada je preuzeo klub, a bilo je to 90-tih godina, Šahtjor je bio pred bankrotom. Ahmetov je od tada u klub uložio više od 1,5 milijardi eura.

Veliki dio ovog novca otišao je za transfere fudbalera iz Brazila, koji su bili presudni za uspjeh. Klub je ukupno potrošio skoro 300 miliona eura na brazilske fudbalere - uključujući Fernandinha, koji sada igra u Manchester Cityju, i Douglasa Costu, koji je potom prešao u Bayern iz Minhen. 13 Brazilaca koji trenutno imaju ugovor sa Šahtjorom sada su se vratili kući. Neki od njih su se skoro dvije sedmice sa svojim porodicama skrivali u podrumu hotela u Kijevu.

Normalne fudbalske aktivnosti u Ukrajini su sada nezamislive. Radi se o životu i smrti. Prošlog četvrtka, generalni direktor Šahtjora Sergej Palkin, putem Facebooka je izvijestio: "Juče je poninuo jedan od naših uposlenika - omladinski trener. Ubio ga je geler ruske granate. Rusija ubija Ukrajince. Zaustavite ovo ludilo!"

San o Ligi šampiona

Anatolij Trubin sanja da se jednog dana sa Šahtjorom vrati u Ligu šampiona. "Moji snovi su se promijenili", kaže golman. "Želim da dođe mir u Ukrajinu i sanjam da sa Šahtjorom u Ligi šampiona igram u prepunoj Donbas areni."

Međutim, neizvjesno je da li će se fudbaleri Šahtjora iz Donjecka ponovo moći vidjeti u punom sastavu. Početkom marta FIFA je dozvolila svim stranim profesionalcima zaposlenim u Rusiji ili Ukrajini da raskinu ugovore bez prethodne najave i u novoj sezoni pristupe drugom klubu. Šahtjorova budućnost je neizvesnija nego ikad. Na otvaranju novog stadiona 2009. godine, bivši predsjednik Ukrajine Viktor Juščenko je rekao: „Neka Ukrajina ovdje u Donbas areni zabilježi mnoge pobjede“. Neizvjesno je da li će Šahtjor ikada više imati priliku da to učini.

Međutim, Matvijenko je siguran da klub više neće igrati protiv ruskih ekipa. „Ne, nećemo više igrati protiv ruskih timova“, kaže on. "Nadam se da svijet razumije da je ovo pravi genocid i da takve ljude treba izolovati."

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu