„Četnici“ rame uz rame sa HVO i Abdićevom vojskom

Sudijama, naime, nije bilo jasno kako se "Šešeljev dobrovoljac" iz Šida, nakon što se 1991. borio u Vukovaru u sastavu odreda Leva supoderica, a 1992. u Hercegovini kao zamenik četnickog vojvode Vakica, u jesen 1993. godine - kao komandir novosadske dobrovoljačke čete u sastavu Vojske Republike Srpske (VRS) - nasao u Žepču gde se "rame uz rame sa pripadnicima Hrvatskog vijeca obrane" (HVO) borio protiv Muslimana, odnosno Armije BiH.

"Shvatam vašu zbunjenost, ali bićete još više zbunjeni kada čujete da sam se i sa muslimanskom vojskom borio protiv Muslimana" - rekao je sudijama Stoparić, objašnjavajući da je u Žepce išao po sporazumu VRS-HVO, a da je kasnije na osnovu sporazuma vođstva Republike Srpske sa Fikretom Abdićem isao i u područje Cazinske krajine gde se borio protiv Petog korpusa Armije BiH. "To vam je politika" - filozofski je zaključio Stoparić.

Šeselj je nastojao da Stoparića ubedi kako je zbog te "saradnje sa Hrvatima" pred kraj 1993. godine isključen iz Srpske radikalne stranke, jer se on kao predsednik stranke tada zalagao za savezništvo sa Muslimanima, a protiv Hrvata. Stoparić kaže da je u obrazloženju stajalo da nije "na liniji stranke i da opstruiše njen rad" i smatra da je to imalo veze time što ga je predsednik njegovog lokalnog odbora SRS optužio da sarađuje sa službom Državne bezbednosti. No, videvši da je Šešelju veoma stalo do njegove verzije isključenja, Stoparić je na kraju "dozvolio mogućnost" da je iz SRS isključen zato što je sarađujući sa Hrvatima "prekršio stranačku politiku."

Pošto se Stoparić 1992. godine sa dobrovoljcima SRS - ali ne više "u sastavu" JNA već VRS - borio i na nekim od lokacija na kojima su počinjeni zločini za koje se tereti Šeselj, optuženi mu je danas iz optužnice čitao paragrafe o zločinima u Brčkom i na području Nevesinja i Mostara, pitajući svedoka da li zna bilo šta o njima. Izuzimajući ubistva koja je u Brčkom počinio Goran Jelisić, Stoparić - barem kako tvrdi - nije čuo ni za jedan od zločina iz optužnice. A morao bi - kako mu je sugerisao Šešelj - da za njih zna... ako su ih počinili dobrovoljci SRS, budući da im je tada komandovao, kao zamenik vojvode Vakića.

Ne dovodeći u pitanje same zločine, Šešelj je odgovornost za njih prebacivao na lokalne paravojne formacije, "samozvane Šešeljevce" kao i na "Srpsku gardu" Vuka Draškovića koja je u vreme kada su ti zločini počinjeni bila na području istočne Hercegovine.