Četiri prijatelja SAD-a? | Komentar | DW | 11.12.2012
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentar

Četiri prijatelja SAD-a?

Kako bi se održao dosadašnji svjetski poredak SAD bi se trebale koncentrirati na četiri države, ističu dva američka trusta mozgova (think tank) iz Vašingtona. Te države su Brazil, Indija, Indonezija i Turska.

Izraz „Sving države“ (Swing States) dolazi unutrašnje-političkog rječnika SAD i odnosi se na one savezne američke države u kojima i demokrate i republikanci imaju jednake šanse za pobjedu, i u kojima su izborne kampanje zbog toga veoma intenzivne. Stručnjaci iz dva vašingtonska trusta mozgova (think tank) podigli su taj princip na međunarodni nivo. SAD bi trebalo da intenzivno rade na tome da sa Brazilom, Indijom, Indonezijom i Turskom zajedno uspostave svjetski poredak sa institucijama kao što su Ujedinjene nacije i Međunarodni monetarni fond (MMF), komentarišu za DW ovaj zahtjev Danijel Kliman iz njemačkog „Maršalovog fonda“ (Marshall Fond) i Ričard Fontejn iz Centra za novu američku bezbjednost (Center for a New America Security).

Zašto baš te četiri zemlje? One ispunjavaju kriterijume koju su postavili stručnjaci: u pitanju su demokratske zemlje, imaju veliku i rastuću ekonomsku moć koja im omogućava da obezbijede potrebne finansijske doprinose, a njihova geografska pozicija čini ih centralnim igračima u njihovim regionima ili čak mogu da budu most između više regiona. U skladu sa tom tezom, moguće je da te zemlje daju podršku demokratskom svjetskom poretku, sa institucijama kao što su UN, Svjetska banka i Međunarodni monetarni fond.

Michael Rubin American Enterprise Institute

Michael Rubin - American Enterprise Institute

Ne trpati sve u isti koš

Prema autorima iz trusta mozgova, saradnja može biti ostvarena u pet oblasti: trgovina, finansije, pomorsko pravo, nuklearno razoružanje i ljudska prava. Tvrdi se da su to stubovi koji u međunarodnom svjetskom poretku unapređuju „mir, prosperitet i slobodu“. „Ti stubovi su svi podjednako važni“, kaže jedan od autora Danijel M. Kliman, ali te četiri zemlje mogu da pruže različite doprinose tim oblastima, s obzirom na to da imaju različite prednosti i mane. „Za unapređenje ljudskih prava i demokratije postoji više uslova za saradnju sa Indonezijom nego sa drugim zemljama, dok je Indija, na primjer, mnogo pogodniji partner u oblasti pomorskog prava“, ocjenjuje Kliman.

Brazil je „kočničar“ u oblasti međunarodne slobodne trgovine i takođe je i u nekim drugim oblastima prilično nevoljno prihvatao međunarodne norme – ta zemlja je, na primjer, bila protiv vojne intervencije u Siriji. Međutim, Brazil veoma doprinosi finansiranju Svjetske banke i MMF-a, a daje, takođe i veliki doprinos bezbjednosti mora.

To se prije svega odnosi na brazilsko-tursku inicijativu protiv nuklearnog programa Irana, koja je bila veoma značajna za ovu studiju, pojašnjava za DW Kliman. Brazilsko-turska inicijativa je propala, ali, kaže Kliman, „za mene, kao i za mnoge druge to je bio signal da bi te zemlje mogle da odigraju važnu međunarodnu ulogu – s jedne strane da pomognu pri rješavanju problema, ili da ih otežaju“.

Majkl Rubin, iz konzervativnog američkog instituta „Enterprajz“ (Enterprise) zapanjen je činjenicom da je u tu grupu uključena i Turska. Rubin ukazuje na primjer na to da je Turska, uprkos sankcijama Iranu, kupovala iranski gas i naftu. Pošto je bilo zabranjeno da plaćaju u evrima ili dolarima, Turci su plaćali zlatom.

Da li je Turska pravi izbor?

Studija čak preporučuje ulazak Turske u Evropsku uniju. „To bi bio važan doprinos Evrope međunarodnom svjetkom poretku“, smatra Danijel Kliman. Ali Majkl Rubin se s tim ne slaže: „Preporuka da Turska uđe u EU je zabrinjavajuća, s obzirom na najnovija istraživanja 'Reportera bez granica' koja pokazuju da u Turskoj ima manje slobode štampe nego u Rusiji“. Istoričar Rubin podsjeća da je dobio poziv od suda nakon što je kritikovao turskog ministra za evropske poslove. „Onaj ko kaže da je Turska demokratska zemlja, mora to isto onda reći i za Rusiju“, kaže Rubin. O Rusiji se ne govorio kao o „sving državi“ između ostalog i zbog toga.

U razgovoru za DW Rubin ocjenjuje da bi međunarodni značaj zemalja mogao brzo da se promijeni. Značaj te četiri zemlje samo je trenutna slika, ali primjer bi mogli biti i Južna Koreja, Malezija ili Kenija. „Kenija je, zajedno sa Ugandom i drugim afričkim zemljama, odigrala ključnu ulogu u postizanju stabilnosti u Somaliji“, podsjeća Rubin. To svakako ne znači da SAD moraju sada konstantno da sarađuju sa Kenijom.

Hillary Clinton in der Türkei

Hillary Clinton sa turskim šefom diplomatije Ahmetom Davutogluom za vrijeme posjete Ankari

Staro vino u novim bocama?

Majkl Rubin nalazi da je pristup „Globalne sving države“ ne baš originalan i ukazuje na tekst iz 1996. Roberta Čejsa, Emili Hil i Pola Kenedija koji je bio objavljen u časopisu „Međunarodni poslovi“ (Foreign Affairs) pod naslovom „Ključne države i strategija SAD (Pivotal States and U.S. Strategy). Tekst je manje detaljan od ovog aktuelnog, ali se zasniva na istoj pretpostavci: Amerika mora da se fokusira na jedan mali broj zemalja uz čiju pomoć bi mogla biti postignuta regionalna i međunarodna stabilnost. Među devet zemalja u studiji iz 1996. nalaze se i Brazil, Turska, Indija i Indonezija.

Takođe prijedlozi novih studija nisu novi i već su primjenjivani, kao na primjer u slučaju podrške demokratskim institucijama u pojedinačnim zemljama: „Ovdje SAD može pomoći tako što će dodjeljivati stipendije za stručnjake iz tih zemalja i omogućiti im da rade (u parlamentu) u SAD i da ono što nauče u SAD primijene u svojim zemljama“, naglašava Kliman. „Postavljati SAD kao uzor može izazvati kontra-efekat i raspiriti anti-američke stavove“, odgovara konzervativac Majkl Rubin: „Najbolji način nije uvijek američki način!“

Alternativa Kini

Danijel Kliman ne želi da izvještaj bude pogrešno shvaćen kao „tajno suzbijanje Kine“, već kao molba za jačanje međunarodnog poretka, na koje se u najboljem slučaju orijentišu i Kinezi. Ipak, u najgorem slučaju, Kina bi mogla i da se usprotivi.

Sve je to jasno, smatra Majkl Rubin, ali on prije svega sumnja u to da su pomenute zemlje uopšte zainteresovane za saradnju sa SAD i za jačanje međunarodnih institucija. Njegov zaključak: „Izvještaj interesantna intelektualna vežba, ali nisam siguran da bi to funkcionisalo i da bi dovelo do željenih rezultata, ukoliko bi zaista bilo primijenjeno.“

Kliman, takođe, ne želi da se SAD isključivo oslone na Brazil, Indiju, Indoneziju i Tursku. Saradnja sa Evropom je od vitalnog značaja za spoljnu politiku. „Evropa ostaje prije svega centralni bedem međunarodnog poretka, budući da Evropa u svih pet navedenih oblasti igra važnu ulogu“

Autori: Kristina Bergman, Vašington / Marina Komad

Odgovorna urednica: Zorica Ilić