1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Žrtve crkvenog nasilja u borbi za novčanu nadoknadu

13. august 2009

U Njemačkoj je tokom pedesetih i šezdesetih godina oko pola miliona djece odrastalo u domovima za nezbrinutu djecu koja su bila pod okriljem crkava. Danas se bore za svoja prava jer su tamo bili zlostavljani.

https://p.dw.com/p/J8vh
Bez bezbrižnog djetinjstvaFoto: picture-alliance / akg-images

Ni pedeset godina kasnije, žrtve crkvenog nasilja ne mogu da ostvare pravo na novčanu nadoknadu.

Hanc Zigfrid Vigend (Hans-Siegfried Wiegend) godinama već pati. Nerado se sjeća svog djetinjstva koje je tokom pedesetih godina proveo u domu za nezbrinutu djecu. O domu, ispunjenom roditeljskom toplinom, oduvijek je, kaže, samo sanjao. Umjesto ljubavi i roditeljske pažnje, njegovo djetinjstvo ispunjavale su batine i prisilni rad.

”Mnogi vršnjaci koji su sa mnom živjeli u domu, danas su veoma bolesni i siromašni, upravo zbog boravka i iskustva u domu. Potpuno je razumljivo kada kažu da više ne žele slušati slatke riječi, oni žele nešto konkretno.”

Albert-Schweitzer-Kinderdorf
Djeca su u domovima pod okriljem crkava bila izložena batinjanju, prisilnom radu, a nerijetko i seksualnom zlostavljanjuFoto: picture-alliance / dpa

Crkva tek sada progovara

Živi primjer su i djeca iz domova Hajmštat (Heimstatt) i Frajštat (Freistatt) u blizini Hanofera (Hannover) koji su prisilno radili u močvarama. Trstika koju su vadili i po kiši i po suncu, zamjenjivala je olovke i kredu. Vremena za obrazovanje nije bilo. Svakodnevno nasilje, a nerijetko i seksualno zlostavljanje, ostavili su na njima duboke ožiljke. O svom tamnom poglavlju, crkva je tek nedavno progovorila. Manfred Švetje (Schwetje), direktor Pokrajinske evangelističke crkve u Hanoferu kaže:

”Sigurno je bilo nasilja, i svaki pojedinačni slučaj nasilja koji se desio, je jedan previše. Ispred crkve, ali i ispred svih njenih ustanova, kažem da je užasno, ako su ljudi morali da iskuse takvu vrstu nasilja. Ne želim, doduše, da komentarišem cijeli tadašnji sistem.”

Leben im Altersheim
U potrazi za pristojnom starošćuFoto: dpa
Slučaj zastario, a manjka i dokaza

Za tadašnji sistem, oko pola miliona žrtava crkvenog nasilja u domovima, mora da ispašta i u današnjem sistemu. Bore se za odštetu, ali šanse skoro i da nemaju. Nedostaje im pravna osnova za tužbu. Slučaj je zastario, a prisilni rad ne mogu da dokažu. Jedinu nadu daje im peticija za tužbu, koju su uputili na adresu njemačkog parlamenta. Marlene Ruprecht (Rupprecht), predsjednica Odbora za peticije u Donjem domu parlamenta objašnjava:

”Po pravilu smo već nakon 14 dana trebali odbiti njihovu peticiju, jer nema zakonsku osnovu. Ali nismo! Postoji politička volja. Već tri godine saslušavamo žrtve, konsultujemo stručnjake. To je veoma teško, želimo ljudima pokazati razumjevanje, ozbiljno smo shvatili njihovu situaciju i tražimo rješenje.”

Pravno rješenje traže vrhunski advokati

Rješenje traže i učesnici grupe takozvanog Okruglog stola, koju čine predstavnici žrtava, države, pokrajina, opština, socijalnih i crkvenih udruženja. Grupi su se priključila i dva vrhunska advokata, a jedan od njih je Mihael Viti (Michael Witti), koji je zastupao nekadašnje prisilne radnike u koncentracionim logorima. Bezbrižno djetinjstvo više im niko ne može nadomjestiti, pa da li će zato žrtvama nasilja u domovima biti vraćeno bar pravo na pristojnu starost? Odluku o pravu na tužbu za novčanu nadoknadu u iznosu od 25 milijardi evra danas (13.08.) donosi sud!

Autor: Selma Filipović

Odg. urednik: Zorica Ilić