Život nakon Katrine

Sue Strachen ide prema uramljenoj slici koja stoji na podu. Slika još uvijek kod brojnih ljudi u New Orleansu izaziva bijes, kaže glasnogovornica Muzeja „Southern Art“. Na slici je bivsi predsjednik George Bush koji kroz prozor aviona baca pogled na potopljeni New Orleans.

„Ova slika simbolizira to kako nas je Vlada ostavila u nemilosti,“ kaže Strachen.

Slika je dio izložbe novinskih fotografija koje su nastale tokom uragana Katrina. Riječ je o fotografijama koje pokazuju ruševine, smrt, nevolju i bespomoćnost koji su obilježili kasno ljeto 2005. godine. Glasnogovornica Muzeja napominje kako nisu svi stanovnici ovog grada u stanju pogledati izložbu:

„Jedna prijateljica je tada izgubila kuću u centru grada. Ona ne želi vidjeti izložbu jer bi je veoma potresla.“

Ipak Strachen smatra da se svi moraju prisjetiti te katastrofe u kojoj je život izgubilo 1.800 osoba, a koja se dogodila u sred Amerike. „Ljudi su umirali jer im se nije dovoljno brzo pomoglo,“ kaže ona.

Nikada više neće biti što je bio

Za stanovnike New Orleansa postoji život prije i život poslije Katrine. Bez obzira s kim razgovarate svi su istog mišljenja: New Orelans nikada više neće biti kao što je bio. Hiljade stanovnika do danas se nije vratilo u grad. „The Big Easy“ bio je naziv koji se uvijek pripisivao New Orleansu, ali tipična lakoća življenja uzmakla je pred nesigurnošću.

U međuvremenu je u najmanju ruku grad bolje opremljen u slučaju novih oluja, kaže Peter Verhoeven pokušavajući biti utješan. Ovaj Britanac živi u New Orleansu više od 30 godina i sa suprugom drži mali pansion. Nakon uragana im je trebalo godinu dana da bi pansion ponovo počeo sa radom. Na period nakon uragana Verhoven još uvijek gleda sa užasom:

„Ti dani su pokazali dobro i loše u čovjeku. Bilo je heroja i groznih zločinaca. U našem susjedstvu je provaljivano u kuće koje su opljačkane. Bilo nam je jasno kako od ljudi brzo nastaju životinje.“

S druge strane arhitekta Scott Bernhard smatra da su ljudi nakon uragana postali bliži jedni drugima i da je stvorena jedna nova zajednica. On smatra kako se ljudi sada više interesiraju jedni za druge, te da postoji veća spremnost za pružanje pomoći. Bernard je i predavač na Institutu za arhitekturu Univerziteta Tulane koji realizira projekte izgradnje zahvaljujući skupljanju donacija. Bernard smatra da to gradu samo može biti od pomoći:

„Povezanost u gradu koji obnavljaju njegovi građani jača je nego da na obnovi radi vlada.“

Autori: N. Marwald/Z. Ilić

Odg. urednik: A. Slanjankić