Život iza zida u Betlehemu
5. decembar 2006
Basam Khoury je jedan od najeminentnijih palestinskih arhitekta. Višespratnica u kojoj se nalazi njegov ured i mjesto gdje stanuje u Betlehemu, graniči se sa zidom kojeg svi nazivaju «Zidom razdvajanja». Između ulaza u zgradu i visokog betonskog zida je samo tri metra. Da bi dobio i ta tri metra, ovaj poznati palestinac je morao pred izraelskim sudom pokrenuti sudski postupak.
« Računali smo s tim da će se desiti nešto, ali ne nešto tako ekstremno kao što se desilo. Sudski postupak sam pokrenuo samo da bi zid od mog ulaza bio odvojen nekoliko metara. Imao sam sreću da sam to uspio. Inače bi zid bio izgrađen direktno pred mojim glavnim ulazom. Na taj način bi ulaz sa glavne ulice bio u potpunosti zatvoren. Morao bih korstiti sporednu ulicu».
Kuće oko njegove će uskoro biti prazne jer susjedi, većinom hrišćanske familije, za sebe tu više ne vide budućnost. Ko ima priliku, napušta zemlju i ide u inostranstvo, kaže arhitekta Khoury. Stojeći pred svojim ulazom, on se prisjeća:
«Bio je to fantastičan pogled. Mogli su se vidjeti Beit Džala i njegovi bržuljci. A sada, pogledajte, ovdje smo bili zasadili cvijeće i šta smo zasadili? Ovaj silni betonski zid visok 9,5 metara. Nadam se da će ovaj zid jedanput biti uklonjen i da će se stanje normalizovati».
Izrael je ovaj grad ogradio sa tri strane, žali se gradonačelnik Viktor Džubrail Batarse, 72-godišnji katolik, inače ljekar, osoba čija familija već decenijama živi u Betlehemu. Četvrta strana prema jugoistoku je ograđena bodljikavom žicom jer će tu biti podignut novi zid, a zbog podizanja velikih kontrolnih mjesta, Betlehem je izgubio 14 posto svoje gradske površine.
« Sa ograđivanjem Betlehema se počelo prije dvije godine i uskoro će poslovi biti okončani. Za otprilike dva mjeseca južna oblast u blizini Beit Džalala i ulice prema Hebronu će biti završeni. Tu će se nalaziti novo kontrolno mjesto kroz koje će moći prolaziti građani, ali samo sa odgovarajućom dozvolom izraelskih vlasti».
Mnogi stanovnici Betlehema tradicionalno rade u turističkoj branši ili u manjim tvornicama u istočnom dijelu Jeruzalema. Džordž Rabeh je taksista i drastični pad privrednog razvoja osjeća na vlastitoj koži.
« Taksista sam od početka intifade. Od tada je Izrael podigao ovu ogradu i na taj način barikadirao ulice tako da stanovnici Beit Džalala ne mogu ići u Jeruzalem i tamo raditi».
Na kraju, Džordž Rabeh je ponovo upalio automobil i vratio se nazad, u Betlehem.