"Žena koju mrze i kojoj se dive"

Da li je njemačka kancelarka omiljena? Nije, makar što se Evrope tiče. Angelu Merkel najmanje vole na jugu kontinenta, gdje je i najjači udar krize. Ljudi iz ugroženih zemalja krive ovu njemačku političarku za stroge mjere štednje koje sprovodi Trojka - Evropske komisije, Evropske centralne banke i Međunarodnog monetarnog fonda. I zaista, Nijemci – prije svega kancelarka – mjesecima su oklijevali da daju direktnu pomoć tokom 2010 godine, čak i kada je tadašnji grčki premijer Jorgos Papandreu najavio bankrot države.

Kad već nije bilo duge mogućnosti, kancelarka je popustila i pristala na davanje finansijske pomoći – ali samo pod tačno određenim uslovima. „Naravno da želimo evro i da ne želimo da neko proglasi bankrot i sve nas povuče sa sobom“, tvrdi Merkelova i dan-danas. „Njemačka će pomoći, ali samo onda kad se i drugi stvarno potrude.“

Njemački diktat

Za konzervativnu Merkelovu „trud“ znači stroga štednja i drastične reforme. Njemačka kancelarka i pojedine njene kolege sa vrha vlasti ne kriju svoj stav, prema kojem je njemačka privreda i administracija uzor za cijelu Evropsku uniju i prije svega za one zemlje koje su najviše pogođene krizom. „Pokazali smo šta možemo – iako su vremena teška. Njemačka je ostala snažna. Njemačka je motor rasta, Njemačka je stabilizator“ naglasila je Angela Merkel ovog ljeta.

Takav stav je još odavno izveo građane Španije, Portugalije i Kipra na barikade. Oni su ljutito protestvovali protiv „njemačke hegemonije“, odnosno protiv programa štednje zbog kojih je izgubljeno stotine hiljada radnih mjesta. Kancelarka je na plakatima predstavljana kao nepopustljiva i nemilosrdna dikatorka, i često su je poistovećivali sa Hiterom.

Kako to Nijemcima uspjeva?

Doduše, pritisak iz ovih zemalja nije promijenio ništa. „Njemačka će dugoročno biti jaka jedino ako je i cijela Evropa jaka“, ovim riječima Merkelova pravda svoj nepopustljiv stav. Ipak, pod pritiskom velikog broja partnera iz Evropske unije i ona je morala da prizna da pojedine države mogu da „propadnu od štednje“ i da se nekako mora stimulisati rast privrede. Evropska unija je zato 2012. usvojila paket mjera za rad i zapošljavanje, što je značilo i da Evropska investiciona banka dobija desetine milijardi evra.

Kako god, mnogi građani ugroženih zemalja su i danas kivni na kancelarku, a bilateralni odnosi sa mnogim državama su prilično hladni. Nijemci smatraju da tu ima i zavisti – najmnogoljudnija zemlja u Evropi je relativno dobro prošla kroz ekonomsku krizu. Naime, njemačka ekonomija raste još od 2009 godine, a Nijemci i dalje imaju daleko najjaču privredu u Evropskoj uniji.

Kancelarka za crne dane

Kriza je bila lajtmotiv cijelog drugog mandata ove kancelarke, a mnogi u Njemačkoj i van nje dive se Angeli Merkel zbog njenog držanja u najtežim trenucima. Već sada se vidi da će kriza okupirati pažnju kancelarke i u trećem mandatu. „Ne smijemo da budemo nemarni ni jedne sekunde, samo zato što evro nije svakoga dana u novinama“, insistira Merkelova. Možemo se radovati vijestima o stabilizaciji i rastu, izjavila je nedavno kancelarka, i podvukla da izlazak iz krize ni u kom slučaju nije garantovan.

Više moći za Brisel

Kancelarka želi od Evropske unije da stvori pravi privredni savez, ali za to je potrebno da Evropska komisija dobije nova ovlašćenja. Pod tim se podrazumjeva moć Brisela da reguliše reforme koje podstiču konkurentnost i razvoj, kao veći stepen kontrole nad budžetima država članica.

Merkelova zna da su za to potrebne promjene postojećih sporazuma. „U Evropi sada svi kažu: možemo da nastavimo razvoj, ali sporazume ne smijemo da mijenjamo. Vjerujem da tako ne možemo da stvorimo funkcionalnu Evropu“, smatra kancelarka. Otpor promjenama unutar EU ostaje veliki. To se moglo vidjeti i na posljednjem samitu Evropske unije prije katoličkog Božića, kada je ponovo odloženo donošenje odluke o sporazumima o privredi i obrazovanju, sa juna na oktobar 2014. Kancelarka tvrdi da je napredak moguć, ali samo „milimetar po milimetar“.

Više pohvala, manje grdnje

Angela Merkel i dalje tvrdoglavo ostaje pri svojim ciljevima, ali istovremeno pokušava da poboljša odnose sa ugroženim državama u EU. Njen novi moto je „pohvale umjesto strogoće“. Oštrina ove političarke sada dolazi do izražaja samo u izuzetnim slučajevima. Pored toga, Merkelova već može da istakne prve uspjehe svog kursa: „Irska i Španija su dvije zemlje koje već ubiraju plodove svojih reformi: one mogu da napuste evropski program pomoći. To pokazuje da se u ovim zemljama puno toga promijenilo. Tu mogu samo da čestitam“, kaže Merkelova.

Čak je i grčki premijer Antonis Samaras dobio pohvalu u novembru ove godine. Njegova posjeta Berlinu nije krenula baš najbolje. Svađa oko budžeta za 2014 sa kontrolorima Trojke blokirala je isplatu naredne tranše kredita. Naime, kontrolori su pronašlil manjak od oko 1,5 milijarde evra.

Umjesto da kritikuje, Merkelova je pred Samarasom umanjila značaj ovog spora, i rekla da se sve nesuglasice sa Trojkom mogu razjasniti. Ona je čak i upadljivo hvalila reforme u Grčkoj. „Podvlačim da se vidi svjetlo na kraju tunela. Grčka ispunjava svoje obaveze. U to uopšte ne sumnjam.“

Novi savez sa Francuskom

Važno je raditi i na odnosima između Njemačke i Francuske. Doduše, tokom vlasti konzervativnog predsjednika Nikole Sarkozija ti odnosi su uglavnom bili bliski i prijateljski. Međutm, Merkolova dugo nije uspjela da pronađe zajednički jezik sa socijalistom Olandom. Čini se da sada očekuje poboljšanje: „Sada možemo da počnemo novu etapu“, izjavila je kancelarka, koja je Francusku posjetila odmah nakon ponovnog biranja na funkciju, u skladu sa tradicijom.

I predsjednik Oland širi pozitivnu atmosferu. On je izuzetno srdačno pozdravio Merkelovu i novog ministra spoljnih poslova Frank-Valtera Štajnmajera iz redova njemačkih socijaldemokrata. Može se pretpostaviti da ljevičari u Parizu smatraju da će socijaldemokrate u njemačkoj vladi povoljno uticati na politiku Njemačke prema evropskim zemljama. „Potrebna su nam pravila, potrebna nam je disciplina, ali potrebne su nam i mogućnosti za rast, za povećanje unutrašnje potrošnje, ali i konkurentnosti“ izjavio je tom prilikom Oland. Merkelova mu nije protivriječila.

Autori: Sabine Kinakrtz / Darko Janjević

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić