Strah od "dizajnirane bebe"

S mrtvim bebama se inače ne pravi reklama. U Švicarskoj se ipak na tako drastičan način debatira o preimplantacijskoj dijagnostici (PID). Reklamnu kampanju je pokrenuo konzervativni "Odbor Ne PDI-u". Pod naslovom "Od 40 embrija preživi samo 1" su na 40 fotografija prikazane bebe od kojih je većina precrtana ili prekrižena. Samo pored jedne se nalazi zelena kvačica. Švicarska je jedna od posljednjih zemalja u Europi u kojima preimplantacijska dijagnostika nije dopuštena. No, i u toj zemlji sada neke stvari upućuju na promjene po tom pitanju. Već u studenom 2014. je parlament odlučio o dalekosežnoj liberalizaciji "Zakona o reproduktivnoj medicini". Međutim, za primjenu zakona je potrebno promijeniti ustavne odredbe. A kad se radi o takvim promjenama, onda posljednju riječ imaju švicarski građani.

Između napretka i vrijednosnih predodžbi

Profesor Thomas Katzorke, voditelj Centra za reproduktivnu medicinu u njemačkom gradu Essenu, u razgovoru za Deutsche Welle pojašnjava što se konkretno događa kod procesa preimplantacijske dijagnostike. Prvi korak je da se embriju u veoma ranom stadiju izvadi jedna stanica, kaže on. "Ta stanica se pregledava i provjerava se je li genetski u redu." Na osnovu tih rezultata, nastavlja Katzorke, mogu se izvesti zaključci o zdravlju embrija te se tako mogu prepoznati genetski uvjetovane bolesti ili mutacije poput trisomije 21, odnosno Downovog sindroma.

Blagoslov znanosti za jedne, etički neprihvatljivo za druge: kritičari u Švicarskoj strahuju od svega čemu bi se jednim "Da" ove nedjelje (14.6.) moglo utrti put za, kako kažu, selekciju između "vrijednog" i "manje vrijednog" života. "Želimo spriječiti selekciju ljudi", ističe u razgovoru za Deutsche Welle Dirk Meisel iz "Odbora Ne PID-u". Doista je pomoću preimplantacijske dijagnostike moguće donijeti genetski predizbor. "Time bi se u najširem smislu, naravno, istražile i određene genetičke pojave", potvrđuje Katzorke i priznaje da bi se ti postupci mogli shvatiti kao "selekcija određenih embrija".

Nedovoljno znanstvenih saznanja

Debata oko preimplantacijske dijagnostike u Švicarskoj pogađa tek mali dio stanovništva. Među 80.000 novorođenčadi godišnje samo je oko 2.000 beba koje su na svijet došle pomoću umjetne oplodnje.

Dirk Meisel, međutim, smatra da se novim zakonom na mala vrata uvodi mogućnost "dizajniranja beba". On strahuje da bi roditelji tako ubuduće mogli sami sebi "sastaviti" perfektnu djecu. On, osim toga, vidi opasnost od toga da bi se kao posljedica preimplantacijske dijagnostike bezbroj embrija dugoročno mogao uništiti. To bi sa sobom ujedno donijelo kršenje švicarskog Ustava, kaže on, jer u Ustavu je izričito određena zaštita embrija. Pored moralnih sumnji, Meisel pronalazi i medicinske argumente za svoj stav: "Prema navodima zagovaratelja, preimplantacijska dijagnostika povećava šanse za uspješnom terapijom kod parova bez djece. Ali razne međunarodne studije dokazuju suprotno." Meisel obrazlaže da, prema rezultatima tih studija, stopa nataliteta pri primjeni preimplantacijske dijagnostike čak pada, "jer se pritom brojni embriji oštete."

Podršku u njegovoj borbi mu pruža Europska krovna udruga za reproduktivnu medicinu (ESHRE). "Prednosti preimplantacijske dijagnostike još uvijek nisu znanstveno dokazane", navodi se u jednom priopćenju te krovne udruge.

I Thomas Katzorke potvrđuje da dosad postoji "malo iskustava" na tom polju. U Njemačkoj je, kaže on, preimplantacijska dijagnostika, doduše, dopuštena već od 2011. godine, ali "svaki slučaj se mora predstaviti jednom etičkom povjerenstvu". A to onda traje. Ipak, Katzorke ne može razumjeti oštru kritiku na račun preimplantacijske dijagnostike. "Naš zadatak kao liječnika je da liječimo bolesti ili da unaprijedimo ono što je zdravo. Ni više ni manje." Kad bi se sve tako strogo promatralo, nastavlja on, "onda bi se čitava znanstvena grana humane genetike trebala staviti pod znak pitanja".