Šta je loše u nejednakosti?

Pitanje nejednakosti je u Njemačkoj stalno na dnevnom redu. Trenutno, opet ima mnoštvo novih publikacija. "Frankfurter algemajne zontagscajtung" (FAS) pokrenuo je čitav niz priloga, od kojih su neki kontroverzni, oko fundamentalnog pitanja: šta je to za moralnu osudu kod nejednakosti? Među njima je izvod iz nove knjige "Borba za raspodjelu bogatstva" Marsela Fračera, šefa Njemačkog instituta za ekonomska istraživanja. Za njega, prelijepa slika Njemačke kao uzorne države blagostanja, nije ništa više od iluzije.

"Špigl" je skoro istovremeno sa izlaskom te knjige objavio udarnu priču na temu: Ekonomska teorija po kojoj je nejednakost svojstvena prirodi funkcionalne tržišne ekonomije, počela je da se ljulja. Mada ekonomisti i dalje smatraju da je određeni razmak između vrha i dna društva preduslov za motivaciju i time za napredak, privredni rast i inovacije, sada mnogi stručnjaci priznaju da je prevelika nejednakost štetna za ekonomiju.

Smanjenje blagostanja zbog nejednakosti

Prvo je Međunarodni monetarni fond u studiji koja je obuhvatila stotinu razvijenih i zemalja u razvoju, istakao da "je rast nejednakosti povezan sa manjim rastom proizvodnje". Potom je Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj izračunala da je povećana nejednakost u Njemačkoj dovela do pada bruto domaćeg proizvoda (BDP) od šest odsto.

Ove studije nisu ostale bez komentara. Tako da je Institut njemačke privrede (IW), blizak poslodavcima, u posebnoj studiji zaključio da je materija "suviše složena za jednostavne istine". Mada analiza takođe pokazuje da nejednakost može imati negativan uticaj na rast, to međutim ne važi generalno, već samo u zemljama sa slabom privredom. Kao reper je uzeta zemlja sa BDP od samo 9.000 dolara po glavi stanovnika, jer u tim zemljama su siromašnije grupe stanovništva obično isključene iz obrazovanja, a društveni sistem u cjelini je prilično nestabilan.

U industrijskim zemaljama, kao što je Njemačka, odnos između nejednakosti i rasta je međutim prije pozitivan, jer nejednakost povećava podsticaj za preduzetništvo i inovacije. To važi barem dok nejednakost ne postane pretjerana. Ostaje otvoreno kada nastupa taj momenat, kada nejednakost postaje pretjerana.

Standardni koeficijent ekonomije blagostanja

U ovom trenutku za zainteresovanog laika materija postaje apstraktna, jer IW uvodi u igru Đini (GINI) indeks ili Đini koeficijent. To je u ekonomiji blagostanja standardni koeficijent kojim se opisuje stepen jednakosti ili nejednakosti u raspodjeli sredstava ili prihoda, nazvan po italijanskom statističaru Koradu Điniju.

IW je sada izračunao da ako je Đini koeficijent veći od 0,35 nejednakost ima tendenciju da guši ekonomski rast. Objašnjenje: Vrijednost 0 znači da svi imaju iste prihode, znači vlada apsolutna jednakost. Vrijednost 1 znači da jedan čovjek posjeduje sve - što je apsolutna nejednakost. U industrijskim zemljma je prosijek Đini koeficijenta 0,32, a u Njemačkoj 0,29. U Sjedinjenim Državama iznosi 0,40 i tamo situacija zasita nije tako ružičasta.

Nedavno je objavljena studija Bundesbanke o raspodjeli bogatstva u Njemačkoj, nastala u 2014. godini. Sudeći po njoj, deset odsto najbogatijih domaćinstava ima skoro 60 odsto ukupnih neto sredstava. Poređenja radi, 50 odsto stanovištva ima samo 2,5 odsto od tog "kolača". Prosječna bogatstvo Nijemaca bilo je 2014. oko 60.400 evra – što je povećanje od oko 9.000 evra u odnosu na 2010.

Upozorenje protiv populizma

Lars P. Feld i Kristof M. Šmit su ekonomski eksperti i mudraci i kažu da je stalno tematizovanje sve veće nejednakosti u Njemačkoj samo "skandalizovanje nečeg potpuno nespektakularanog, providni ali bezopasni marketinški trik". Međutim, na taj način javnosti se - ponekad sigurno namjerno - skreće pažnja sa problema države koja ima sve manje snage da obezbjeđivanju budućeg ekonomskog učinka zemlje da visoki prioritet". Zbog toga, oni upozoravaju: "Na to ne bi trebalo da se upecamo."