Tužni kralj Huan Karlos
5. august 2020
Priznajem: Huan Karlos je bio moj heroj. Ali, bilo je to prilično davno. Imao sam 17 godina, živio u Njemačkoj i upravo počeo da se zanimam za politiku kada se, tada još uvijek mladi kralj, pojavio na televizijskom ekranu. Bio je to 23. februar 1981, kada je dio španske vojske i policije pokušao da izvede državni udar (23-f ili El Tehero prim. ur. ) protiv tada još uvijek mlade demokratije. Tenkovi su bili na ulicama, Parlament zauzeli pučisti a vlada bila nesposobna da djeluje.
Pročitajte još i: Kralj koji je spasio demokratiju
Tada na scenu stupa ovaj mladi kralj, kojeg su do tog momenta svi potcjenjivali - u uniformi vrhovnog komandanta španskih borbenih snaga staje pred kamere i naređuje vojnicima da se momentalno vrate u kasarne. Puč je još iste noći propao. On je tada spasio špansku demokratiju.
Centralna figura uspjelih promjena
Sa prestankom Hladnog rata i padom Željezne zavjese u mnogim zemljama istočne i jugoistočne Evrope postavljalo se pitanje kako mirno preći iz jednog autoritarnog sistema u demokratiju. Mnogi pogledi su tada bili uprti u Madrid. Španija je dugo važila kao primjer uspjelih promjena a Huan Karlos kao njihova centralna figura.
Ali, zašto pobrajam sva stara herojska djela Huana Karlosa? Zbog toga što su zbog današnjih događanja i kraljevih prekršaja pala u sjenu. Zbog toga što je razmjera ove tragike odlaska u egzil, prepoznatljiva upravo na osnovu diskrepance između slavne prošlosti i pada za koji je sam kriv. Kako je mogao neko, ko je kao mlad, hrabar poglavar države, neko ko je uspostavljajući i braneći demokratiju yapočeo svoju monarhističku karijeru – tako nisko pasti? „Ljudsko, previše ljudsko", rekao bi Niče. „Dobar materijal za moju novu kraljevsku tragediju", možda bi promrmljao Šekspir.
Sa ovim neslavnim odlaskom Huana Karlosa, koji se može i mora vidjeti kao bijeg od španskog pravosuđa, kritičari monarhije su se naravno osjetili potvrđenim. To je normalno i dobro. Jer, nijedan kralj ne smije da bude iznad zakona! Zbog toga bi bilo bolje da je Huan Karlos odgovarao pred španskim sudom i sve objasnio. U jednoj modernoj demokratiji bi to trebalo da se podrazumijeva.
Kao da mu niko ništa ne može
Huan Karlos je u jednom trenutku počeo da se ponaša kao da mu niko ništa ne može i kao da mu je sve dopušteno: Hugu Čavezu 2007. reći da „začepi", praviti safari ture i slikati se pored mrtvog slona kojeg je sam upucao (2012), čitav niz sekusalnih eskapada, koje je njegova supruga, kraljica Sofija, stojički podnosila i sada aktuelna korupcionaška afera, u koju je najvjerovatnije umiješan.
Međutim, Huan Karlos sve više postaje tužna figura. Isto kao i glavni lik u djelima Migela de Servantesa, koji je već odavno iza sebe ostavio najbolja vremena i sada samo doživljava blamaže. Odavno pregažen jednim svijetom, koji više ne može da razumije i čije promijenjene zahtjeve, postavljene prema španskoj monarhiji (ako je kao takvu još uopšte želi), on nije mogao ili nije htio da ispuni.
Sam je kriv
Na jednoj od posljednjih fotografija snimljenih u Španiji Huan Karlos sjedi tužan i napušten na sjedištu suvozača u svom automobilu. Pogleda uprtog u prazno. Da li shvata da je proigrao svoje počasno mjesto u udžbenicima istorije? I da je sam za to kriv? Da, priznajem da mi je na neki način žao. Ali, on svoj pad treba da zahvali samo sopstvenim greškama. A meni ostaje samo tuža spoznaja: ostarjeli heroji skoro nikada nisu ostavljali dobar utisak.