1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Wiedergutmachung für Israel

27. septembar 2011

Njemačka prema Izraelu gaji posebne odnose koji se dobrim dijelom temelje na posebnim povijesnim okolnostima. Prije točno 60 godina njemački kancelar Konrad Adenauer postavio je temelje takve politike.

https://p.dw.com/p/12hB4
Novi početak 1952. u Luxemburgu
Novi početak 1952. u LuxemburguFoto: AP

Pored SAD-a Izrael gotovo uvijek može računati s podrškom još jedne države. To se pokazalo i na slučaju nedavnog zahtjeva Palestine za primanjem u punopravno članstvo Ujedinjenih naroda. Njemačka je doduše podržala palestinski zahtjev ali je jasno dala do znanja da joj je na prvom mjestu sigurnost Izraela.

Odnosi Njemačke i Izraela u najmanju ruku su posebni. Iako međusobni odnosi mnogih zemalja uvelike ovise o povjesnim događajima, slučaj Njemačke i Izraela je po mnogočemu izuzetan. Nakon sloma tzv. Trećeg Reicha koji je kao jedan od osnovnih državnih ciljeva, najkasnije od izbijanja Drugog svjetskog rata imao istrebljenje europskih židova, nova njemačka država od samih početaka se trudila posebnom politikom prema Izraelu stvoriti temelje za novi početak odnosa između njemačkog i židovskog naroda. 27. rujna 1951. tadašnji njemački kancelar Konrad Adenauer je pred Bundestagom izrekao povijesnu rečenicu na kojoj se do dan danas temelje odnosi dviju zemalja.

Teško opterećenje krivnjom - jevrejski logoraši u koncentracionom logoru Auschwitzu
Teško opterećenje krivnjom - jevrejski logoraši u koncentracionom logoru AuschwitzuFoto: AP

Novi početak

"U ime njemačkog naroda su počinjeni nečuveni zločini koji stvaraju obvezu za moralno i materijalno obeštećenje", rekao je tada Adenauer. On time nije samo preuzeo odgovornost Njemačke za zločine počinjene tijekom Drugog svjetskog rata nego je preuzeo odgovornost nove njemačke države naspram židovstva.  "Izjava Adenauera nije bila spontana nego plod preciznih prethodnih dogovora", kaže povjesničar Hans Günter Hockerts, jedan od najvećih autoriteta na području poslijeratnih odnosa Njemačke i Izraela. Uoči govora u Bundestagu predstavnici Njemačke vlade, države Izrael i židovskih udruga iz SAD-a dogovorili su sadržaj govora. Pregovori o tomu kako bi trebalo konkretno izgledati njemačka politika naspram Izraela počeli su kasnije.

Pregovori su od ožujka do rujna 1952. vođeni na "neutralnom" terenu u nizozemskom Wassenaaru a ugovor o obeštećenju potpisan je u Luxemburgu. "Bilo je vrlo naporno i raspravljalo se do posljednjeg detalja", prijseća se Nahum Goldmann jedan od sudionika pregovora i tadašnji predsjednik "Conference of Jewish Claims against Germany", organizacije koja je predstavljala žrtve nacionalsocijalizma koji su živjeli izvan Izraela.

Konrad Adenauer
Konrad AdenauerFoto: AP

Otpori i u Njemačkoj i u Izraelu

No u samom Izraelu nisu svi podržavali pregovore s nasljednicima nacističke Njemačke. "Koliko stoje naši ubijeni roditelji?", stajalo je na transparentima prosvjednika ispred Izraelskog parlamenta. Osjetljivo pitanje temelja za ukupan iznos obeštećenje je bilo i jedno od najspornijih pitanja tijekom pregovora. "Kao polazna točka oko rješavanja pitanja obeštećenja izabrani su troškovi uključivanja žrtava nacionalsocijalizma u izraelsko društvo", kaže povjesničar Hockerts. Uz to je u tzv. Luksamburškom ugovoru bilo dogovoreno da Njemačka financijski pomogne utemeljenju izraelskog komercijalnog brodarstva kao i isporuka nafte i proizvoda kemijske industrije.

Tom Segev
Tom SegevFoto: picture-alliance/ dpa

Izrael je od Savezne Republike Njemačke primio ukupno tri milijarde tadašnjih maraka. "Conference of Jewish Claims against Germany" je dobio 450 milijuna. Njemačka je osim toga u šesdesetima i sedemdesetima Izraelu bila, iza SAD-a, najvažniji dobavljač oružja. Prema procjenema stručnjaka bez ove pomoći Izrael ne bi preživio bliskoistočne ratove iz kojih je izlazio kao pobjednik. Pritom su u samom vrhu njemačke politike sjedile osobe koje su i u nacionalsocijalističkoj Njemačkoj igrale važnu ulogu.

Tako je Hans Globke, jedan od najvažnijih Adenauerovih savjetnika i jedan od autora ugovora o obeštećenju Izraela za vrijeme nacionalsocijalzma obavljao visoke državne funkcije a potpisnik je i jednog važnog komentara Nirnberških rasnih zakona na kojima se temeljio progon židova. No izraelska strana nikad javno nije progovorila ni komentirala ovakve pojave u visokoj njemačkoj politici. Izraelski publicist i povjesničar Tom Segev smatra da se pritom ne radi o nakavom obliku lojaliteta prema Njemačkoj nego da su u pitanju puki interesi. "Radi se o realnoj politici. Njemačka je već tada bila velika sila a Izraelska vlada se nije htjela zamjeriti vladi Konrada Adenauera", kaže Segev.

Zajednički interesi

Poslijeratna politika obojana je interesima obje strane kako njemačke tako i izraelske. Konradu Adenaueru je bilo stalo do toga da Njemačku nakon Drugog svjetskog rata ponovo uvede u obitelj zapadnih država za što je jedan od uvjeta bilo i obeštećenje Izraela. David Ben Gurion s druge strane je htio ubrzati izgradnju izraelske države i u tom procesu je svaka pomoć bila dobrodošla. No usprkos tomu su njemačke "isplate", kako su financijsku pomoć zvali u Izraelu, bile vrlo sporne.

Najveći protivnici njemačkoj pomoći bili su preživjeli holokausta koji su smatrali da židovski narod ponovo postaje politički intrumant u rukama njemačke države. Mnogi su osim toga sumnjali da će Njemačka zaista i preuzeti dogovorene obveze. No protivnika financijske pomoći nije manjkalo ni u Njemačkoj. Oni su se pozivali na manjkavost pravne osnove jer se novac isplaćivloa državi koja za vrijeme nacionalsocijalizma nije ni postojala. Prema ispitivinjima javnog mnijenja, dvije trećine Nijemaca nije podržavalo Ugovor o obeštećenju.

Prazna stolica Palestine u UN - Izrael se može pouzdati u SAD i Njemačku
Prazna stolica Palestine u UN - Izrael se može pouzdati u SAD i NjemačkuFoto: picture alliance/dpa

Tomu je možda pridonijela i činjnica da je početkom pedesetih malo tko vjerovao u dugotrajnost "Njemačkog gospodarskog čuda". Njemački proračun je osim toga bio opterećen vraćanjem prijeratnog duga kao i pritiskom zapadnih sila koje su od Njemačke u jeku Hladnog rata tražile povećano ulaganje u naoružanje. Njemačka demokratska republika je odbacila svaku vrstu isplate obeštećenja pozivajući se na tvrdnju da je Savezna Republika Njemačka pravna nasljednica Hitlerove Njemačke.

Prema procjenama povjesničara Njemačka je do danas isplatila oko 83 milijarde maraka, pri čemu se najveći iznos odnosi na individualna obeštećenja. Još je pritom važnije da je njemačka vanjska politika sve do danas, kad je u pitanju Izrael, u znaku "posebnih povijesnih okolnosti".

Autor: Michael Marek / Nenad Kreizer
Odg. ur.: Zoran Arbutina